Da bi lakše preživeli period samoizolacije tokom virusa korona, ogroman broj žitelja Moskve i drugih ruskih gradova privremeno se preselio u svoje dače, odnosno vikendice. Koliko tačno Rusa ima takva imanja van grada ne može se pouzdano reći, ali se zna da Rusija zauzima prvo mesto u svetu po broju dača.

Poput mnogih Rusa, i Viktor Volkov je za vreme pandemije virusa korona sa porodicom prešao u svoju vikendicu.

On radi kao snimatelj u Moskvi. Njegova majka Ana Vasiljevna zaposlena je u jednoj moskovskoj kompaniji kao kurir, ali je zbog korone trenutno bez posla. Supruga Olga Malak je iz Poljske. Radi kao prevodilac. Njena profesija joj omogućava rad od kuće.

- Hvala Bogu da postoji tako blagosloveno mesto u prirodi, tišina, mir, pusto, lepo vreme. U Moskvi je, verovatno, užasno zbog onoga što se dešava. Jadni ljudi su zatvoreni u četiri zida, ne izlaze napolje i verovatno polako lude. Oni više ne znaju šta da rade. Ovde je sve dobro. Jedini problem je što je zbog svežeg vazduha uvek dobar apetit, a namirnice se nekako sumnjivo brzo potroše - kaže Ana Vasiljevna.

Volela bi, kaže, da se vrati u grad do majskih praznika.

- Nadam se da situacija sa virusom kod nas nije toliko ozbiljna i da će proći bez proglašenja vanrednog stanja. Kao i svi optimisti, verujem da ćemo sve to prevazići i da će sve biti u redu - dodaje ona.

Viktoru, takođe, prija život na selu. Vreme provode u šetnjama kroz prirodu, uređujući kuću i okućnicu, slušajući stare gramofonske ploče i zabavljajući se uz društvene igre. Mama Ana gotovi ruske specijalitete i okupljaju se oko trpeze gde vode duge porodične razgovore.

- Ovde je osećaj da uopšte nema virusa. Kao da se to dešava negde tamo, jer ovde nema ljudi – mali broj njih dolazi, uglavnom vikendom. Ovde za vikend dolaze Kalužani, ponekad Moskovljani. Vazduh je fantastičan! - kaže Viktor.

Olga trenutno radi od kuće, iz sela. Dopada joj se kaže ova atmosfera i teško joj je i da zamisli da se posle života na selu vrati u kancelariju i grad.

- Ne mogu da kažem da ovde mnogo ljudi šeta, što je u principu dobro, jer ne morate stalno da razmišljate o tome da ćete negde "zakačiti" virus, da ćete nešto dotaći, da morate da držite nekakvo rastojanje. Ovde su veća prostranstva - priča Olga.

Ima sreću, dodaje, što kao prevodilac svoj posao može da radi sa bilo kog mesta i što je korona nije ostavila bez posla.

- Selo je toliko udaljeno, nalazi se u šumi, da ne stižu sve vesti o virusu korona. Život teče svojim tokom, uobičajenim, nikakve promene se ne osećaju. U selu smo već četiri nedelje i u Moskvu, na sreću, ne moramo često da odlazimo. Sve obavljamo na daljinu... Ovde je sve mnogo jednostavnije. Odavde se može otići do prodavnice u najbliži grad, u Kalugu. Takvo je zapravo prvo iskustvo dugog boravka u selu. Obično smo dolazili samo vikendom i nikada nismo ovde proveli toliko vremena - ispričala je Olga.