U "Novosti" je stigao 1971. godine sa reputacijom već iskusnog ratnog reportera. U "Novostima" se veoma brzo proslavio izveštajima iz mnogih delova sveta i iz više velikih ratova. Izveštavao je sa najdramatičnijih događaja na Bliskom istoku. Pored briljantnog pisanja, u izveštavanju mu je pomoglo i znanje turskog i arapskog jezika, koje je diplomirao. Jedno vreme bio je i stalni dopisnik iz Kaira.

Dejan je odlazio na prve linije fronta, poznavao najznačajnije svetske lidere, što mu je omogućavalo da od njih dobije ekskluzivne informacije pre svetski poznatih novinara. U redakciji je bio prepoznatljiv i po brojnim kolumnama i komentarima.

Napisao je i knjige "Islamski ekstremizam", "Vatre i potop" sa Perom Simićem i "Radovan Karadžić - moja odbrana".

Mada je 1985. godine otišao u Tanjug, životni krug ga vraća u "Novosti", pa je od 1995. do odlaska u penziju 2001. bio stalni dopisnik iz Londona. U tom gradu zatvoren je bogati životni i profesionalni put sjajnog Dejana Lukića.