"Svake godine u ovo vreme, dete progovara u meni. Sećanje jedne devojčice iz kolone. Tog 4. avgusta 1995. imala sam tačno osam godina. Najednom i nebo je promenilo boju. Sparina je otežavala disanje, nije slutilo na dobro", prepričavala je šimpraga sećanje na taj dan.

Kako je dodala, od Knina, do Petrovačke ceste, preko Banjaluke, a otuda bez stajanja išli su prema Srbiji gde su bili do 1999. godine.

Želja za rodnim krajem bila je, kaže, jača pa su se u Knin vratili 1999. godine - "na svoj kamen, pored svoje reke, među svoje ljude".

A onda se javila Karolina Vidović Krišto koja je izašla na govornicu i smejala se Anji Šimpragi koja je ispričala potresno sećanje.

- Nije tačno, nego točno, kao što nije avgust, nego kolovoz! - porulila je Vidović Krišto.