Najavljeno je da će se program proširiti i da će se vratiti pisci koji su ranije izostavljeni, ali nije poznato kako će se to ostvariti, s obzirom na mali broj časova srpskog jezika.
Zavod za unapređenje obrazovanja i vaspitanja predložio je da se u program za četvrti razred gimnazije vrate dela Branka Ćopića, Matije Bećkovića, Dušana Kovačevića, Aleksandra Popovića i Ljubomira Simovića.
Nakon pobune javnosti zbog izbacivanja Desanke Maksimović, odustalo se od koncepta da se đaci rasterete i da imaju više vremena za jedno književno delo, kažu za Objektiv iz Zavoda za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja.
Traže rasterećenje, onda se bune što toga nema
Obrazovanje se promenilo i nije dovoljno da si pročitao Anu Karenjinu, već da umeš da zaključuješ, kaže Zlatko Grušanović, ali to je deo koji nije naišao na razumevanje.
“Bilo je planirano da se program rastereti i da se ima više vremena za jedno delo, ali se od toga odustalo. Javnost stalno govori da program treba rasteretiti, ali svaki put kada se to pokuša, svi pitaju kako je moguće da jedan predmet ostaje bez toga i tu nastaje problem”, kaže Grušanović.
Bez čega deca ne mogu?
Nedostaje kanon prema kojem će biti određeno šta mora, i šta ne mora da bude u školskom programu, kaže za Objektiv Dejana Miljić Subić.
“Zbog malog broja časova, stalno ste u situaciji da uključite jednog pisca i da neko pita, zašto niste uključili drugog. Pokušavam da dobijem odgovor, šta je to bez čega se ne može u srpskoj književnosti. Koja dela moramo uneti u progam da se ne bi digla javnost?”, kaže ona.
Skidam kapu profesoru koji ovo uspe
Potrebno je vreme kako osnovci i srednjoškolci savladali najveća dela domaće i svetske književnosti, kojeg najčešće nemaju dovoljno, kaže Dejana Miljić, član komisije Zavoda za izradu školskog programa.
“Za“Braću Karamazove“ pravilo je posvetiti dva časa. Ja skidam kapu onom profesoru koji to uspe da predstavi, a da je učenicima jasno o čemu je reč. Vi ste u mašini gde možete da prikažete delo, ali ne dublji smisao”, kaže Dejana Miljić.
Problem će imati i profesor gimnazije
Moramo da vidimo šta je važnije, da li da imamo mladog čitaoca koji će voleti da čita, ili da svako važno književno delo bude u programu, kaže Dejana Miljić.
“Neće rešiti problem ako im damo „manje zalogaje“, nego ako im damo vremena i zagolicamo pažnju da o nečemu razmisle kako treba. Najlakše mu je da se sve ispredaje, ali to nije književnost. Ovo ne kažem kao neko ko je revoltiran, nego kao neko ko sada ima problem, a verovatno će ga imati i profesor gimnazije”, kaže ona.
Čudili se i oni koji ne čitaju
Reagovali smo kada su pre godina dana pustili vest da se umesto Petra Kočića u školu ubacuje pevačica Ceca, kaže Dejana Miljić.
“To se desilo zbog afere sa radnom sveskom, u kojoj se pojavljuju stihovi pesama kada treba odrediti vokativ. Iščuđavali su se i oni koji nisu čitali Kočića. To je bio prvi slučaj da se javnost pobunila, mi smo odmah reagovali i dali saopštenje da to nije tačno. Ali dobar naslov prodaje novine”, objašnjava naša sagovornica.
Zašto ste nam udarili na Zonu Zamfirovu?
Kada bih se ja pitala, Kiš i Pekić radili bi se mnogo više, objašnjava naša sagovornica.
“Bili smo optuženi zbog izbacivanja Petra Kočića i”Jazavca”. Ali to se čita u osnovnoj školi, zašto ga duplirati u gimnaziji? Krivi smo i zbog Stevana Sremca i Zona Zamfirove. Uvek može da se nađe neko ko će reći, zašto ste nam udarili na Zonu Zamfirovu. ali, onda smo na polju čiste manipulacije”, kaže član komisije.
Komentari (1)