Išmuhametov je primetio da je razvoj novih lekovitih preparata, a posebno vakcina, proces koji ne garantuje stopostotni uspeh. Statistički gledano, najviše jedan od nekoliko desetina preparata uspešno prođe put od laboratorijskog prototipa do široke upotrebe u medicinskoj praksi, kaže naučnik.

"Poznati su slučajevi kada su neki preparati zabranjeni za upotrebu nakon nekoliko godina kliničke prakse zbog rezultata dugoročnih ili retkih neželjenih efekata. Nije moguće to predvideti unapred i za sada postoji samo jedno rešenje - stvoriti razuman broj takozvanih konkurentnih kandidata, a tek onda odabrati optimalnog od njih", rekao je Išmuhametov.

Naučnik je istakao da se različite vakcine mogu koristiti za različite kategorije stanovništva.

"Zbog specifičnih svojstava vakcine, može se dogoditi da je neophodno da sve postoje u medicinskom arsenalu, ali da se koriste u različitim slučajevima za različite grupe stanovništva - za redovnu planiranu vakcinaciju velikih populacija, za izolaciju regije zaraza, za rizične grupe - lekare, vojsku, za decu itd. Nadamo se da će se i naša verzija vakcine uspešno pridružiti ovoj selekciji", rekao je generalni direktor.