Kako je ispričala, nisu ni znali da je dečak bio pozitivan na korona virus, a sve su saznali posle gotovo nedelju dana na ivici smrti.
- U petak posle škole ga je malo bolela glava, ali popio je jednu tabletu i to je prošlo. Popodne je sve bilo u redu, radio je domaći, igrao se sa bratom, ali u toku noći čula sam da plitko diše, a kada sam ga pipnula, osetila sam da gori. Temperatura je bila 39,9 - počinje svoju priču Jasminka.
Pokušavali su da spuste temperaturu lekovima i hladnim kupkama, ali nije bilo pomoći. Dečak je usred noći počeo da povraća.
- Trese se, gori... Dočekali smo sredu ujutro boreći se svaka tri sata s temperaturom koja je jurila ka 40, glavoboljom, povraćanjem i drhtavicom - kaže Jasminka i dodaje da se setila da je dečakova razredna imala korona virus, zbog čega je tražila testiranje.
Nakon što je brzi test pokazao negativan rezultat, uradili su PCR i otišli kući.
- On i dalje povraća, ne može da jede ni da pije, svaka tri sata temperatura prelazi 39. Leži. Slabo komunicira. Primećujem, češe se po dlanovima. Vidim da mu je koža po dlanovima i stopalima upaljena, gruba poput staračke i kao da ima opekotine - opisuje Jasminka.
Usred te drame, telefonski su im javili da je dečakov PCR test negativan.
- Laknulo mi je. Na prvu. Na drugu, užas. On je sve lošije. Zvali smo bolnicu i rekli su nam da dođemo ako je negativan, što smo i uradili. Lekar je pretpostavio da se dečak zarazio nekim virusom, ali nije mogao da pretpostavi kojim. Poslao nas je na ultrazvuk pluća, analizu krvi, a pretpostavio da je osip nastao od visoke temperature. Pošto se pokazalo da je CRP visok, pretpostavio je i da je sve izazvala nepoznata bakterija, nakon čega nas je poslao kući i rekao da će sutra dobiti antibiotik - seća se Jasmina.
Tokom noći i narednog dana, cela porodica preživela je pravi pakao.
- Rušimo 39,7 tuširanjem, tabletama. Petar se trese, povraća, skače kao da je u struju ukopčan. Plačem i stiskam ga uz sebe. Šaljem mejlove doktorki. Telefon preko kojeg treba da je dobijem ne radi. Odlazim do ambulante. Zatvoreno. Ulazna vrata polepljena upozorenjima na kovid-19. Ne dolazite, zovite na broj telefona… Proveravam, to je onaj koji ne radi. Bože, razbila bih sad ova vrata. Živčano proveravam mejlove. Nema odgovora još. Petar nije dobro. Samo spava. Već drugi dan ne jede, pije jako malo, decilitar vode na dan. Panika. Znam da može da dehidrira - priseća se očajna majka.
Tek po podne propisan mu je antibiotik, koji mu je majka dala oko 17 sati. Ipak, nije pomoglo ni to, pa je još jednu noć proveo mučeći se, sa visokom temperaturom, groznicom, povraćanjem i dijarejom.
- Ujutru ga je pogledala druga doktorica, i nakon što sam ja to tražila, dala nam uput za dečju bolnicu „Kantrida“. Tu su ga detaljno pogledali, uzeli krv i dali dve boce infuzije. Rekli su da će ga zadržati u „sivoj zoni“ bolnice. Tada je već bio ceo prekriven osipom, a lekari su čas govorili da je u pitanju bakterija, čas da je u pitanju virus. Tokom noći mu proverimo pritisak i vidimo da je 45 sa 38. Bože, je li živ - pitam se. Oči otekle. Beonjače krvave, podlivi pod očima. Bože! Ne spava dobro i dalje. Priča noću. Halucinira - priča majka.
Nakon što je dečaka počeo jako da boli vrat, u paniku su zapali i medicinari, koji su se raspravljali da li je u pitanju Kavasaki sindrom, meningitis, ili nešto treće.
Nakon konsultacije sa prijateljicom, lekarkom iz Londona, Jasminka je predložila lekarima da urade test na antitela, jer je u Britaniji ustanovljen veliki broj slučajeva dece koja su koronu prebolela bez simptoma, a onda su ih antitela ubijala.
- Mlada doktorica iza profesora objašnjava, nemoguće, pozitivitet ostaje mesecima, video bi se kovid. Ja fokusirana na profesora. Kaže on meni : "Joj, mama, pa nije sve kovid, ovo će biti enterovirus" - priseća se majka i dodaje:
- Sutra po podne test na antitela na kovid - pozitivan je. Petar je jedan od tek nekoliko dece u Hrvatskoj koja imaju MIS-C. Multisistemski inflamatorni sindrom. Čim su postavili dijagnozu, dali su mu terapiju "imunoglobulinom". Petar prvi put u nedelju dana mirno spava - opisala je ova majka početak kraja drame.
Nakon svega, Jasminka apeluje na druge ljude da prate simptome i reaguju.
- Ovo nije smejurija, izmišljotina, fantazija, urota. Ovo je bolest, a mi možemo i moramo da pobedimo - zaključuje Jasminka.
Komentari (0)