Ovim rečima je, kroz osmeh, intervju za „Alo!“ započeo tridesetdvogodišnji Aleksandar Papić, biznismen iz Beograda, koji se našao na udaru predsednika Stranke slobode i pravde Dragana Đilasa i medija pod njegovom kontrolom.
- Stvorila se nepotrebna fama u vezi sa mojim likom i delom. Verovao sam da je to prolazno, ali čini se da nije. Iako nisam neko kome prija pažnja široke javnosti, rešio sam da u razgovoru za vaše novine, jednom i jedinom istinom i jednom za svagda razvejem sve nedoumice i stavim tačku na sva nagađanja - kaže Papić.
Protivnici često prave misteriju od ljudi koji im se ne dopadaju, jer ih tako „zamagljene“ lakše napadaju. Čime se vi bavite i ima li nešto tajno i nezakonito u tome?
- U Srbiji je, nažalost, pravljenje misterije od svega u šta se ne razumete nacionalni sport. U pravu ste, lakše je napasti nekoga ako ne znaš činjenice o njemu, pa te činjenice možeš da zameniš izmišljotinama. A činjenice o meni kažu da se bavim biznisom u više oblasti: IT, građevinarstvo, transport… Nema nikakve misterije. Radim od svoje 16. godine, a prvu firmu, koja se bavila proizvodnjom nameštaja, osnovao sam sa 21 godinu, kada sam se i oženio. Osam godina sam živeo u Rusiji, gde je moj otac radio od 1987. do penzionisanja 2016. godine. U Rusiji sam završio osnovnu školu i fakultet. Imam tri ćerke. U mom poslovanju takođe nema ništa misteriozno, tajno, niti protivzakonito. Sve je apsolutno transparentno i u skladu sa svim zakonima.
Sav kapital na kom počiva moje poslovanje stekao sam pre 2012. godine i dolaska Srpske napredne stranke na vlast, za razliku od Dragana Đilasa koji je pre dolaska na vlast u Češkoj zaradio 76.000 evra, a od dolaska na vlast stotine miliona evra. Izmišljotinama o meni više ne želim da se bavim jer je besmisleno. Ma koliko se ja upinjao i dokazivao ko sam i šta sam, uvek će se naći ljudi koje to ne zanima jer imaju neke svoje sumnjive ciljeve u čijim ostvarenjima im ja smetam. A po pravilu to su ljudi koji sami imaju štošta da kriju, pa po principu „drž’te lopova“ upiru prstom u druge ne bi li skrenuli pažnju sa sopstvenih mahinacija i „zamagljenja“.
Poznato je da mnogi biznismeni kriju svoje firme, svoju imovinu registruju na braću, majke, drugare? Da li vi imate skrivenu imovinu?
- Eto, da se odmah nadovežem na prethodno pitanje i odgovor: Vi sada kao da postavljate pitanje Draganu Đilasu, koji svoju, uz dokazane mahinacije stečenu imovinu, krije kroz prebacivanja na članove porodice, izmišljene poslovne partnere, posrednike… Ja sam sve suprotno od Dragana Đilasa. Deo svojih poslovnih prava i obaveza ustupio sam bliskim ljudima sa kojima sarađujem ceo život, jer naprosto ne mogu da stignem svime da se bavim. Ali za razliku od Dragana Đilasa, ja ne negiram da imam veze sa tim poslovima. I da ponovim, svi ti poslovi su apsolutno zakoniti i transparentni. Za razliku od Đilasovih, koji krije svoju i bratovljevu višemilionsku imovinu, koji uzima nezakonitu proviziju za Most na Adi, ja se zaista nadam da će mediji nastaviti da iznose nove dokaze o Đilasovim nezakonitim radnjama.
Rekli ste da ste pre Srbije radili u Rusiji. Da li vidite neke promene u ekonomskim prilikama otkad ste se vratili u našu zemlju? I šta generalno mislite o ekonomskoj politici?
- Naravno da sam video promene. Vlast Dragana Đilasa razorila je našu ekonomiju, zajedno sa svim ostalim oblastima u društvu. Predsednik Aleksandar Vučić, kroz funkcije koje je obavljao i obavlja od 2012. godine, uradio je nemoguće. Prvo je sanirao katastrofalne ekonomske posledice Đilasove vladavine, a onda od naše privrede napravio najbrže rastuću ekonomiju u Evropi.
Hotel sam kupio na licitaciji
Mediji pod kontrolom Dragana Đilasa optužili su vas da ste na sumnjiv način privatizovali hotel „Slavija“ u Vrnjačkoj Banji, jer ste bili jedini ponuđač…
- Hotel sam kupio na licitaciji. Bio sam jedini ponuđač jer su svi ostali čekali da bude spuštena cena u drugom krugu licitacije. Ja nisam želeo da čekam jer nikad nisam oklevao i žalio novac uložen u prave stvari. Tu poslovnu filozofiju negovao sam tokom cele karijere i nikad me nije izneverila. Renovirao sam hotel, uložio u njega, ali sam kasnije shvatio da je hotelijerstvo suviše spor biznis za moj temperament i izašao sam iz njega. Prodao sam hotel.
Komentari (2)