Spis o zaraznim bolestima 

Ovaj spis nalazi se od lista 61–73, i on je namenjen lekaru. U njemu se govori o kugi, boginjama i morbilima.

Tumačenje etiologije ovih oboljenja zasnovano je na klasičnoj Galenovoj mijazmatičnoj teoriji, a sadrži i gledišta Hipokrata. Spomenuta gledišta postojala su u nauci do XVII veka i docnije što vidimo iz spisa Morisa izdatog 1668. godine. Osim ovoga u njemu se govori o kozmičkom uticaju na nastajanje epidemija. Ovo shvatanje je dosta dugo postojalo i u evropskoj naučnoj medicini, piše na Hilandar Info.

U ovom spisu su vrlo zanimljiva mesta koja se odnose na gledišta medicinske nauke u vreme postanka spisa u vezi sa zaraznim bolestima od kojih su neka postojala u nauci sve do velikih Pasterovih otkrića zakona infekcije. Nesumnjivo je da su od njih najzanimljivija ona koja se odnose na shvatanje da postoji grupa prilepčivih oboljenja, kao i neka gledišta o epidemiologiji kuge koja isto tako imaju svoju naučnu podlogu i sa gledišta savremene medicine, a to je tvrđenje da je najveći broj oboljenja od kuge, kada se ona javi preko leta, pa prema ovome i da su tada najteže posledice od njenog haranja.

Sprečavanje prenošenja zaraze i karantini

Isto tako je vrlo zanimljivo gledište koje se odnosi na preduzimanje mera za sprečavanje prenošenja kuge. Za nas je ono utoliko značajnije što se učenje Đirolama Frakastra (De contagione et contagiosis morbis) da se zarazna oboljenja prenose od obolelih na zdrave u medicinskoj nauci javlja 1546. godine, u vreme prepisivanja Hilandarskog medicinskog kodeksa. Ovo gledište bilo je od revolucionarnog značaja za dalju borbu protiv epidemija, jer pod uticajem ovog učenja počinju da se koriste karantini za borbu protivu zaraznih bolesti koji će u njihovom suzbijanju imati vrlo značajnu ulogu.

Dezinfekcija 

Pored ovoga postoje još neka gledišta u ovome spisu koja su se koristila u borbi protivu infektivnih oboljenja, čak i do prve polovine XIX veka, a to su: upotreba sirćeta za dezinfekciju kod kuge, kao i mirisanje prijatnih mirisa. Iste ove mere za suzbijanje kuge preporučivao je i Šraud, predsednik Austrijske carske komisije za suzbijanje Iriške kuge u Sremu 1795. godine, dok je sve do ukidanja Zemunskog kontumaca novac primljen za prodatu robu od turskih podanika stavljan u sud sa sirćetom i odatle uziman sa štipaljkama i davan prodavcu, austrijskom podaniku.

Iz svega ovoga proizilazi da Spis o zaraznim bolestima po svojoj naučnoj vrednosti spada među najznačajnije spise Hilandarskog medicinskog kodeksa. On najubedljivije govori da je njegov sastavljač poznavao najsavremenija gledišta tadašnje medicinske nauke.

Zbog izvanredno tačno opisane kliničke slike zaraznih oboljenja i spomenutih gledišta o značaju profilakse u suzbijanju zaraznih bolesti, epidemiologiji kuge itd., on je od osobitog značaja za nauku. Sudeći po materiji i latinskoj terminologiji koju sadrži, on je postao pod uticajem zapadnjačke medicine.