Ovako, za "Novosti", govori Goran Tomašević, fotoreporter agencije Rojters, koji je dobitnik ovogodišnje Pulicerove nagrade. Ovaj rođeni Beograđanin, koji trenutno živi u Istanbulu, nagrađen je za "živopisnu i zapanjujuću vizuelnu priču o važnosti, očaju i tuzi migranata dok su putovali u SAD iz Centralne i Južne Amerike". On je jedini Srbin koji je dobio ovo prestižno priznanje.
PROČITAJ JOŠ:
Dva puta se Goran Tomašević vraćao na tlo Latinske Amerike kako bi kroz objektiv prikazao tamnošnje društvo, gde droga vodi glavnu reč.
U junu prošle godine prvi put je otišao u Meksiko i Honduras, gde je, seća se, ubeđivao kriminalce da pristanu na fotografisanje, što nije bilo nimalo lako. Međutim, nije bio zadovoljan radom, pa se u avgustu vratio ponovo.
- Nagrađenu fotografiju napravio sam letos u gradu San Pedro Sula u Hondurasu, posle obračuna dveju rivalskih bandi koje ratuju zbog teritorije za prodaju kokaina- kaže Tomašević.
- Došao sam na uviđaj, policija je već bila prisutna. Počeo sam da fotografišem, i u jednom trenutku taj petao je prošao ispred objektiva i ispred ubijenog momka. Tamo su ubistva svakodnevna, i onaj ko tamo nije bio i ne zna koliko je opasno.
Zbog namere da izgradi zid na granici sa Meksikom, kao i odluke da migrantima iz siromačnih južnih zemalja zabrani ulaz u SAD, Donald Tramp je pod velikim pritiskom protivnika u Americi.
Obišao je mnoga ratišta, najteže na Kosovu
Nagledao se Tomašević jezivih scena, ne samo u Latinskoj Americi, već u Avganistanu, Siriji, Iraku... Svedočio je istorijskim događajima - revoluciji u Egiptu i Libiji, izborima i referendumu o nezavisnosti Južnog Sudana, predsedničkim izborima u Kongu i Pakistanu, zemljotresu u Kašmiru, ali i Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine i Svetskom prvenstvu u fudbalu 2006. godine u Nemačkoj.
Ali ne krije da mu je najteže palo da fotografiše bombardovanje Srbije u Nato agresiji 1999. godine. Tada je kao jedini fotoreporter strane agencije u Srbiji beležio patnju našeg naroda na Kosovu.
- Fotografisanje NATO bombardovanja na Kosovu je svakako jedan od najtežih zadataka koje sam ikada radio - seća se naš sagovornik.
- Uspomene su bolne, sve što sam slikao posle toga bilo je nekako lakše, jer nije bilo u mojoj zemlji. Bio sam u Prištini i ne možete da zamislite čega sam se sve nagledao. Objetkivom sam beležio svakakve nesreće u svetu, i ako je zlo teško meriti, tragedija našeg naroda ipak mi je bila najteža - kaže ovaj fotoreporter.
U Beograd, grad u kojem je rođen i odrastao, Goran često dođe. Ovde ima mnogo prijatelja i porodicu. Obiđe majku, sestru...
- Dolazim često u srpsku prestonicu, posetim majku koja ima 83 godine, i još uvek se odlično drži i dalje je šef - sa osmehom kaže dobitnik "Pulicera".
- Obiđem očev grob, a sa majkom boravim u vikendici mojih roditelja u okolini Obrenovca.
Stravične scene
Kriminalne grupe u Latinskoj Americi kontrolišu gotovo celo društvo, prepričava nam Tomašević. Osim što se svakodnevno ubijaju na ulici, gde se krv vidi često koliko i voda, pogodili su ga prizori i trudnih devojčica od 13 do 14 godina.
Komentari (1)