Ljudi koji najviše vremena provode na ulicama naših gradova svakako jesu taksisti. Ukoliko im je dan "dobar" prevezu i nekoliko desetina putnika. U automobil uglavnom primaju svakog, a uvek se mole da vožnja bude što isplativija.
Krstareći tako ulicama upoznaju razne ljude, neretko čuju i njihove životne priče, sa svakim prozbore po koju i na finalnoj destinaciji se rastanu, a neretko se i ponovo sretnu.
Sa kolegama svakodnevno pričaju o dogodovštinama koje ih zadese u vožnji, a ako ih baš raskravite dok se vozite, poneku zanimljivost podeliće i sa vama.
To se upravo i našoj novinarskoj ekipi dogodilo u jednom beogradskom taksiju. Žurili smo da stignemo, i tek pred dolazak na odredište smo shvatili da niko od nas nema kod sebe sitan novac.
- Rano je, šta misliš da li će imati da vrati? - zbunjeno smo pitali jedni druge kopajući po novčanicima i tražeći nešto sitnije od 2.000 dinara. Stariji taksista nas je ljubopitljivo posmatrao i nasmejao se.
- Ne brinite, biće - mirno nam je rekao.
- Eh, super! - ugovorili smo uglas.
- Sreća da niste kao ona jedna gospođa, inače... - reče više za sebe simpatični čikica koji već decenijama taksira.
- Gospođa? Koja gospođa - nismo mogli da izdržimo da ne pitamo.
- Jedna, živi negde na Dorćolu. Da li znate da nam je svakog jutra dolazila na stanicu kod Bajlonijeve pijace i vožnju do Trga redovno plaćala novčanicom od 5.000 dinara - rekao je (i sada vidno iznerviran) taksista.
- Svakog jutra? - upitali smo šokirani.
- Svakog! Nadali smo se da će joj u nekom trenutku ponestati, ali ne, svakog jutra je dolazila, sela bi kod nekog od kolega i tražila da je voze do Trga. Potom bi se kolega vraćao i u ruci držao 5.000 dinara razmišljajući gde da ih rasitni jer je sve što je imao od pazara morao da joj ostavi - priseća se naš sagovornik.
U jednom trenutku, kako nam kaže, taksisti su smislili slatku osvetu. Bilo im je potrebno nekoliko dana da ostvare svoju zamisao, ali su na kraju uspeli.
- I tako, jednog jutra približava se ona stanici, a mi je snimimo i namignemo kolegi ka čijim kolima je krenula. Drugi kolega je otvorio svoj auto i predao mu jedan mali džak. U njemu su sve bile kovanice od jednog dinara! Ravno 5.000, sve po dinar - smeje se taksista.
Pročitajte još:
Kako je gospođa zvana "pet hiljada" preživela kada je taksista na Trgu počeo da joj vraća kusur sve po dinar nije hteo da nam otkrije, a nismo mogli da ostanemo da mu "izvlačimo" priču. Dali smo mu 2.000, on je nama uredno vratio kusu, ne brinite, ne u kovanicama.
Komentari (9)