Ugrušci su iz raznih razloga česta komplikacija među bolesnicima na intenzivnom lečenju, ali njihova je učestalost veća među obolelima od kovida nego što je očekivano.

"Na odeljenju bolnice u kojoj radim imam četrdesetogodišnjake s ugrušcima u prstima, a nema nikakvog razloga za to osim virusa", rekla je Šari Brošahan, doktorka sa intenzivne nege njujorške bolnice Langon.

"Jedan od njih upravo ima velikih problema s dotokom krvi u obe noge i u obe ruke i verojatno ćemo morati obaviti amputaciju", rekla je.

Krvni ugrušci nisu opasni samo za udove, nego mogu dospeti i u pluća, srce ili mozak te rezultirati smrtonosnom plućnom embolijom te srčanim i moždanim udarom.

U nedavnoj studiji holandskih naučnika otkriveno je da je 31 od 184 pacijenta uključena u istraživanje imalo komplikacije s ugrušcima, što je "izuzetno visok nivo".

Na sreću, potreba za amputacijama ipak je puno ređa.

Zašto se to događa?

Behnud Bikdeli, doktor u njujorškoj Prezbiterijanskoj bolnici, okupio je međunarodni tim stručnjaka da bi proučili problem. Njihova otkrića objavljena su u časopisu Journal of The American College of Cardiology.

Zaključili su da je rizik od pojave ugrušaka toliko visok da bi pacijenti oboleli od covida-19 "trebalo preventivno da dobijaju lekove za razređivanje krvi".

Nekoliko je mogućih razloga koji ih uzrokuju. Pacijenti s težim oblikom covida-19 često od ranije pate od neke bolesti, poput bolesti srca ili pluća. One su same po sebi povezane s većim rizikom od razvoja tromboze.

I boravak na intenzivnoj nezi povećava rizik jer pacijenti duže vreme nepomično leže, što pogoduje razvoju ugrušaka.

Covid je povezan i s neuobičajenom reakcijom imunološkog sistema koja se naziva "citokinskom olujom", a neka istraživanja upućuju na to da je i taj fenomen povezan s višom stopom stvaranja trombova.

Moguće je i da na zgrušavanje utiče nešto povezano sa samim koronavirusom, što su lekari primetili ranije kod nekih drugih virusnih oboljenja.

Stručni rad objavljen prošle nedelje u Lancetu pokazao je da virus može nastaniti epitel, tkivo koje oblaže organe i krvne sudove, što u teoriji može uticati na proces zgrušavanja.

Mikrougrušci

Premda antikoagulansi, poput heparina kod nekih pacijenata deluju vrlo dobro, kod drugih nisu delotvorni jer su ugrušci premali, pojasnila je Brosnahan. "Mikrougrušaka je puno i ne znamo gde se tačno nalaze." Obdukcije su pokazale da su pluća nekih pacijenata sadržavala stotine mikrougrušaka.

Ali pojava nove zagonetke rešila je jednu stariju. Cecilija Mirant-Bord, doktorka sa intenzivne nege bolnice za vojne veterane na Menhetnu kaže da pluća puna mikrougrušaka objašnjavaju zbog čega respiratori nisu bili od veće pomoći kod jednog dela pacijenata.

Na početku pandemije doktori su te pacijente lečili prema protokolu za akutni respiratorni distres sindrom, poznat i kao "mokra pluća".

Razlog neučinkovitosti respiratora u nekim slučajevima "nisu bila pluća puna vode, nego mikrougrušci koji su blokirali cirkulaciju" pa je krv napuštala pluća s manje kiseonika nego što je to uobičajeno.

Prošlo je pet meseci otkako se virus pojavio u Vuhanu, a o njemu se svakoga dana saznaje više.

"Premda smo iznenađeni otkrićem, zapravo ne bi trebalo da budemo toliko iznenađeni. Virusi su nepredvidivi", rekla je Brosnahan.