Klara Korneho kaže da su se “našli u situaciji za koju niko nije bio pripremljen i koja postaje sve teža i ozbiljnija”
Španija je nastavila da obara neslavne rekorde tokom epidemije virusa korona pa je, prema poslednjim podacima, prestigla Kinu po broju umrlih - 3.434 osobe. U jednom danu je preminulo 738 ljudi. Zdravstveni sistem ove mediteranske zemlje, o kome se pre krize govorilo u superlativima i smatran jednim od boljih u Evropi, ni kao takav nije dovoljan za krizu ovih razmera.
- Našli smo se u situaciji za koju niko nije bio pripremljen i koja postaje sve teža i ozbiljnija - kaže Klara Korneho, medicinska sestra iz Madrida.
Njen posao na odeljenju intenzivne nege Urgentnog centra i u normalnim okolnostima podrazumeva viši nivo pripravnosti, brzine, stresa i odgovornosti. Ipak, ono što se ovih dana dešava u Španiji nešto je potpuno novo i za Klaru i za njene kolege.
U kratkom predahu između dugačkih smena, Klara objašnjava da je jedan od problema i to što bolnicama često nedostaje zaštitna oprema za osoblje. A, kako svedoči, i sam rad "pod punom opremom" predstavlja otežavajuću okolnost.
Beskućnici na ulicama
Dok španske vlasti dozvoljavaju samo neophodne izlaske, neki ljudi ostaju napolju jer njihov dom su ulice Madrida i Barselone.
- Kao da je došlo do nuklearne eksplozije i ljudi su se sklonili u bunker - izjavila je Gana (36) koja na ulici živi više od osam godina, dok Rikardo (32) kaže:
- Mislio sam da sam video sve tokom 12 godina kako spavam na ulici, ali sad vidim da nisam, a ova tišina tokom dana me plaši više od virusa.
- Izuzetno je teško i komplikovano raditi sa zaštitnom opremom. Dišeš otežano, kroz maske ne vidiš dobro, vruće ti je i znojiš se u odelu, imaš glavobolje... Onda te opterećuje i to što znaš da je u takvim uslovima tvoj rad sa pacijentima na mnogo nižem nivou od uobičajenog - iskrena je Klara.
Rad sa obolelima, koji su sami i izolovani, iziskuje i posebnu psihološku pripremljenost.
- Teško je kad vidiš koliko su pacijenti uplašeni i sami. Razmišljaš o njihovom bolu, ali i bolu njihovih porodica koje ih ne mogu videti, zagrliti, utešiti. Sve podseća na medicinu u ratnim okolnostima, ali ovoga puta ona se ne dešava u nerazvijenim, već u razvijenim zemljama.
I Klarin suprug je zdravstveni radnik, pa osim iscrpljenosti poslom, dele i brigu o tome da ne zaraze svoju porodicu.
- Sve vreme razmišljaš da li ćeš baš ti uneti virus u svoju kuću - kaže Klara.
Svesna da je njena zemlja odavno izgubila bitku sa obuzdavanjem virusa, Klara se nada da će druge države makar naučiti nešto iz njihovog primera.
- Daj bože da druge zemlje imaju u vidu ono što se sada dešava u Španiji i uspeju da obuzdaju virus pre nego što eskalira. Neophodno je potpuno zatvaranje granice, stroga izolacija i obezbeđivanje dovoljno zaštitnog materijala. Moraju dobro organizovati i pripremiti medicinske radnike za ono što dolazi, konsultovati se sa lekarima iz drugih zemalja ako je potrebno i obezbediti dovoljno kreveta za prihvat obolelih - zaključuje Klara Korneho.
Bez bdenja i sahrane
Veliki broj mrtvih, posebno u prestonici Madridu, naterali su pogrebne kuće da počnu da odbijaju porodice preminulih, jer u mrtvačnicama odavno nema mesta. Jedno od prvih ograničenja koje su uvele vlasti bila je zabrana tradicionalnog 24-časovnog bdenja i sahrane za preminule od virusa. Zbog obavezne izolacije, porodicama je zabranjeno prisustvo poslednjem ispraćaju pokojnika.
- Naš posao je ionako težak, ali ovih dana je neuporedivo tužniji - reči su jednog od pogrebnika.
Komentari (0)