Velikić je, zahvalivši na nagradi, primetio da ona možda nije jedina u Srbiji koja u razmatranje uzima kompletnu književnu produkcju na srpskom jeziku, ali je svakako najprestižnija, o čemu svedoči i lista laureata, na kojoj "nema slučajnih imena".

Vrednost nagrade, smatra Velikić, ne čini samo novčani iznos, već pre svega umetnička snaga nagrađenog dela, pa zato, dodao je, "nije neumesno reći da i laureat nagrađuje nagradu". On je medijima rekao kako mu ova nagrada mnogo znači i izrazio uverenje da će ona kumovati bar još jednom izdanju  romana "Islednik".

"Ono što sam znao kada sam završio roman, stavio tačku, to je da će to biti knjiga sa najviše čitalaca i nisam se prevario bez obzira na nagrade", rekao je Velikić.

Vladimir Gvozden, predsednik žirija, u kome su bili i Dragan Jovanović Danilov i Nikola Strajnić, rekao je da Velikić u romanu "Islednik" izlaže anatomiju duše koja se bori protiv bolesti zaborava tako što, kroz igru sećanja i dokumenta, isleđuje vlastitu putanju u javnom i privatnom životu, pokazujući još jednom da složenost egzistencije ne nalazi iskupljenje u jednostavnosti pisanja.

Roman je, po oceni žirija, zavodljiva priča o potrazi glavnog junaka za načinom kako da prikaže "malu istoriju", kako da sazda ljudski i književni lik vlastite majke, što uključuje opise intimnih trenutaka.

"Žiri se opredelio za Velikićev roman, jer je u njemu prepoznao suverenu i snažnu pripovedačku kulturu koja se slila sa lepotom običnog života", istakao je Gvozden.

Danilov se osvrnuo na književnu vrednost romana "Islednik", ocenivši da on predstavlja personalizovanu, duboko ličnu vizuru sveta".

"Velikić je na stranicama ovog romana, kroz tajanstvena ukrštanja sudbina, uspeo da uspostavi magijski duh jednog iščezlog vremena i vaskrsne jedno vreme i njegove ličnosti", rekao je Danilov i dodao da je pisac duboko uvučen u priču i iz pozicije autoislednika pokušava da istraži šta se desilo sa njegovom majkom.

Danilov je naglasio da se Velikić sa romanom "Islednik" pridružio značajnim piscima poput Petera Handkea i Alena Boskea, koji su pisali o fenomenu majke.