Pošto nije u situaciji da joj novčano pomogne, Isidora je sportistkinji poslala dijamantski prsten i minđuše svoje bake kako bi ih prodala i tako platila kiriju.

Ovaj gest rasplakao je Nadu, koju smo posetili u iznajmljenom stanu u Novom Sadu, u kojem živi sa sinom Miodragom, koji boluje od psihoze.

- Pa zar ona, koja nema novca ni sebe da izleči, meni da šalje poklon, a i ne poznajemo se, dok moji bivši saigrači grade vile i voze džipove, a niko da me se seti. Bog će joj dobrim vratiti jer me je pozvala na Jovanjdan i ponudila pomoć. Ozdraviće ona jer je dobar čovek, vidi onaj odozgo sve. Srce da joj zatreba, peške bih otišla u Beograd da joj pomognem - kroz suze priča Nada, koja se lečila od karcinoma dojke.


- Otišla sam u invalidsku penziju i lekari su mi prognozirali da ću živeti još tri meseca. Rekla sam im: “Potrebna sam svom detetu i umreću kada ja odlučim da treba.” Tako je i bilo, snagom volje i željom uspela sam da se zalečim. Onda mi se dete razbolelo, Miodrag je bio zdrav dečko, imao društvo i devojke, išao u školu, a onda mu je umro otac i on je počeo da oseća panični strah od svega. Život nam se pretvorio u pakao, svi su nam okrenuli leđa. Moje rođene sestre su mi zatvorile vrata, a Isidora mi pomaže. Da li ih srce zaboli na ovakav gest, a ista nas je majka rodila?! - kroz jecaje priča Nada, koja živi od invalidske penzije od 16. 275 dinara.


- Leto smo proveli bespravno u kabini na Štrandu, tu smo spavali, jeli i kupali se u reci, a onda nam je čovek iz obezbeđenja upao sa palicom za bezbol da nas istera. Morali smo da odemo, a i došla je zima, pa smo morali da iznajmimo stan jer je hladno. Miodrag i ja pijemo lekove koji su skupi. Lekari traže da ga hospitalizuju, ali on ne želi, ma sve mi se skupilo. Ne tražim da mi bilo ko pokloni bilo šta, samo da me zaposle, jer deset godina sam na birou. Obratila sam se mnogim organizacijama, gradonačelniku sam pisala i sportskim udruženjima, ali ništa. Imam Titov zlatnik za doprinos državi, a postala sam nula - razočarana je Drvenjakova, koja je uspela da plati kiriju za ovaj mesec, ali ne zna šta će biti narednog.


Kako bismo čuli koji je bio Isidorin poriv za ovaj humani gest, naročito što nakit za nju ima emotivnu vrednost jer ga je nasledila od bake, pozvali smo spisateljicu, ali ona nije želela da komentariše, uz objašnjenje da je to bio privatni čin.

 

Nada Drvenjak osvojila Svetsko prvenstvo 1977. godine

Nada Drvenjak je bila deo jugoslovenske reprezentacije sedamdesetih i osamdesetih godina, a sada je postala socijalni slučaj. - Kada smo 1977. godine osvojili zlatnu medalju u rukometu, ja sam bila prva zamena i zato nisam dobila stan i nacionalnu penziju. Kada sam dobila karcinom i kada mi je dete obolelo, sve sam prodala što sam imala kako bismo se lečili. Međutim, to nije bilo dovoljno. Ostali smo bez ičega. Zvala sam svoje saigrače da ih pitam da li znaju nekoga ko bi me zaposlio na tri do četiri sata, ali mi se niko od tada nije javio. Prošle godine sam dobila socijalnu pomoć od 10.000 dinara za celu godinu - objašnjava Nada.