Kao i svaka zaljubljena žena, sumnju joj rađa to što bi joj u tom slučaju politika ukrala vreme provedeno u zagrljaju jače polovine. 

- S jedne strane, volela bih da ga ponovo vidim na mestu ministra, pošto boljeg od njega nema i zato što nedostaje narodu, s druge strane - ne, zato što mu želim dobro zdravlje i sebično navijam za to da najveći deo vremena provodi sa mnom.


- Kako gledate na politiku s obzirom na to da ste sa čovekom koji se time bavi. Da li se slažete s onom starom izrekom “Politika je ku*va”?
- Ne. Politika je važna, časna i plemenita profesija ako se njome bave pravi ljudi. Tako je u svakom poslu. Malo je doktora Hausa, kako u medicini, tako i u sportu, nauci, politici. Ku*ve su ravnomerno raspoređene po branšama.

 

Bojim se da izumiremo

- Imate unuke, brine li vas obrazovanje u našoj zemlji i odrastanje mladih generacija?

- Narod nam je bistar, kreativci smo i inadžije i uvek ćemo ići ukorak sa svetom, u matematici, fizici, elektrotehnici, košarci, vaterpolu, filmu, muzici. Imamo znanje i umemo da ga prenesemo mladima, čak i kad smo gladni i poniženi. Prilagođavamo se brže od drugih, žilavi smo i uvek ćemo imati najbolje obrazovanje, ali me plaši to što se sve manje rađamo. Hoćemo li za 50 godina imati koga da učimo?

- Da li će socijalisti ponovo ući u Vladu?
- Bez i najmanje sumnje. Njihovi rezultati i rejting na to nedvosmisleno upućuju.


- Koji političar vam uliva najviše poverenja i kome biste pevali u predizbornoj kampanji?
- Milutin Mrkonjić i pevala bih pod njegovom zastavom.


- Pred nama su izbori, da li izlazite na njih i mislite li da će biti prljava predizborna kampanja?
- Uvek glasam, naučena sam da je to moje građansko pravo, ali i dužnost. Kampanja je samo trošenje novca i nikada je ne pratim. Opredeljujem se na osnovu uverenja, koja ne zavise od bilborda i slogana, već od bazične ideologije.


- Šta je to što vam u ovom trenutku najviše privlači pažnju kada čitate štampu ili gledate “Dnevnik” i zašto?
- Što i većini ljudi: životni standard, izbeglička kriza, pitanje Kosova i Metohije, nivo zdravstene zaštite stanovništva, odliv mozgova, borba s korupcijom i drugim kriminalom...


- Da li ste imali dobra ili loša iskustva kada je zdravstvo u našoj zemlji u pitanju?
- Uglavnom dobra, verovatno i zato što, svesna materijalne oskudice u kojoj se nalazimo, ne očekujem čuda. Kao i svi, od medicinskih radnika pre svega tražim ljudskost, ubeđena da samo dobri ljudi mogu biti vrhunski stručnjaci (i da to ne zavisi samo od visine plate i uslova rada).


- Ko je kriv zbog toga što autorska prava u našoj zemlji nisu regulisana kada je izvođenje pisama u pitanju?
- Svi smo krivi, kao i u većini oblasti našeg življenja. Izostaju entuzijazam i istinska zainteresovanost većine, znači kolektivna, građanska, društvena akcija.


- Da li je teško imati tako dugu karijeru poput vaše. Koje su to stvari koje ste za sve ove godine morali da naučite ili istrpite da biste bili među retkima koji su opstali?
- Nije lako, ali je slatko. Morala sam da “bildujem” volju, da se lišim mnogih malih i velikih zadovoljstava, da se pretvaram kako su krilca leptira jedra kondora, da budem spartanac.

 

Maštam o životu u Portugalu i Grčkoj

 - Imali ste priliku da proputujete dosta zemalja zahvaljujući vašem poslu. U kojoj biste živeli i zašto?

- Otkad je sveta i veka, svi bi da budu u centru sveta, a ne na periferiji imperije, dakle u Rimu, Konstantinopolju, Beču... Shodno tome, u naše vreme, za mlade, zdrave, energične, talentovane, obrazovane najviše šansi decenijama pružaju SAD, pre svega Njujork. Mnoge prednosti nude uređene evropske države sa snažnom socijaldemokratskom tradicijom, iako su kraljevine - Danska, Holandija, Norveška, Švedska... Tamo je život lagodniji, ali i nekako sterilan i nekreativan u svojoj ušuškanosti. Kanada i Australija deluju kao obećani raj - bez koje nema kulturne čarolije svojstvene Starom svetu. Lično, odlično se osećam u svojoj Srbiji i svom Beogradu, mada ponekad maštam o grčkoj ili porugalskoj obali. I tamo ima vina, sunca, duše. Ali i toplog, beskrajnog mora.