Tomović je pričao i kako je dva puta išao na hodočašće u manastir peške, a taj drugi put mu se urezao u pamćenje - jer je išao peške od Bara.

- Te 2002. godine krenuo sam u tri ujutru. Sećam se da sam imao patike za trening. Pešačio sam 36-37 sati. To je 100 i nešto kilometara - započeo je Vlada svoju ispovest.

Čitave večeri su zavijali vukovi, kako on kaže, prolazio je i kroz tunel čiji se arhitekta ubio jer je napravio kriv tunel. Tomović tvrdi da ga ničega nije bilo strah.

- Išao sam preko Danilovgrada i onda sam napravio grešku. Poslušao sam nečiji savet da idem šinama. Nisam mogao da uskladim korak sa pragovima i morao sam da gazim prag-šljunak. Išao sam tako 27-8 kilometara - požalio se Vladimir.

Kada se popeo do manastira, tabani su mu bili u plikovima.

- Čekao sam liturgiju i osam sati sam stajao u mestu. Na kraju sam izuo čarape i pogledao tabane. Sve je bilo kao rukom odnešeno - završava Tomović svoju čudesnu ispovest.