Muzičar smatra da religije treba da spajaju ljude, baš kao što su to činile kada je on bio dete, pa je zajedno sa komšijama obležavao hrišćanske i muslimanske praznike.

Slavni muzičar je otkrio da, iako njegova deca ističu sebe kao državljane Farancuske, vole da posete zemlje stare Jugoslavije.

- Koliko ja razumem vaspitanje, vi nastojite da omogućite deci da imaju neke svoje slobodne izbore i da kada biraju budu svesna šta biraju. Verovatno je to uloga roditelja. Moja deca će biti Francuzi, mada vole da dolaze u naše krajeve i tamo imaju mnogo drugarica, a za suprugu i mene je kasno. Nas dvoje ćemo uvek biti naši. Lečeni naši. Teško je u životu se od toga izlečiti - kaže Goran, koji se uvek deklarisao kao Jugosloven.

- Kada vam se zemlja rasturi i jezik na kojem ste odgojeni nestane, onda lako ustanovite da vaša domovina nije geografska, politička niti bilo koja druga teritorija. To je samo neka emocionalna teritorija, prostor u kojem vaša duša stanuje. Trenutno nemam problem s tim što moram da pokazujem pasoš levo-desno jer se napravilo mnogo država od te jedne u kojoj sam bio. Jedino što mi je nezamislivo je da u Beogradu, Zagrebu ili Sarajevu spavam u hotelu, zato svuda imam kuću - priznaje Brega, koji kaže da svetsku slavu koju je stekao sa „Orkestrom za svadbe i sahrane” duguje nizu slučajnosti.

- Nisam siguran da me je kroz život vodio plan, nekako je sve išlo samo od sebe. Počeo sam kao muzičar u striptiz baru i lako sam mogao ostati striptiz muzičar ceo život jer tu su lepe žene i dobra lova. Onda sam studirao filozofiju i trebalo je da postanem profesor marksizma, a onda sam na četvrtoj godini napravio prvu ploču „Bijelog dugmeta“ i sve je otišlo na drugu stranu. Onda sam u jednom trenutku kupio kuću na Braču i odlučio da ostavim muziku, ali je počeo rat i ja sam otišao u Francusku. Ispostavilo se da je taj ponovni početak u Parizu nešto najbolje što mi se dogodilo. Nije tu bilo neke moje svesne vere u sebe samog, ali ako me je vodila božja ruka, vodila me je dobro.