Žustar, brz, iznenadan i nepredvidiv. Neposredno pred najradosniji hrišćanski praznik nam je otvorila vrata svog doma u Beogradu, dočekavši nas sa ofarbanim jajima, ali i spakovanim koferima, jer je već tog dana otputovala u Francusku, u Lion, gde je trenutno angažovana.

Stan Milice Dabović, kapitena naše ženske košarkaške reprezentacije, klasičan je devojački, a ona nas je dočekala sa osmehom.
- Uđite, nemam mnogo vremena. Sreća, pa mi je raspremljen stan. Putujem u Francusku za nekoliko sati. Simon nije tu, psi mi nisu tu, ostao je da ih čuva u Lionu - brzo nam priča Milica dok nam pokazuje da sednemo, a nadvisuje nas ogroman mural manastira Ostrog. Milica je već obojila jaja, iako putuje u Francusku.

- Težak je Uskrs u belom svetu. Šetala sam Bulevarom danas i sa moje desne strane videla sam jednu crkvenu prodavnicu u kojoj sam kupila sve za praznike. I sve ću da ponesem u Francusku. Meni je to divno, čini me srećnom i ispunjava mi život - kaže Milica.
Na naše pitanje kako će Simon i ona proslaviti najveći hrišćanski praznik, Milica je iskreno odgovorila, a potom pocrvenela.

- Šta da ti kažem? Kako god okreneš, moramo se kuckati (smeh!)... Simon je pola Srbin, pola Hrvat, ali on je uvek više naginjao srpskoj strani, mislim sada i malo više zbog mene. Nismo slavili katolički Uskrs, jer se ja ne osećam prirodno. Pravoslavni ćemo slaviti, obojila sam jaja, ja ću postiti, a on nije neki veliki vernik, iako veruje u boga - iskreno odgovara Milica. Što se budućnosti tiče, ne želi da brza.

- Još čekam da se verimo, ali ko zna šta će biti. Ja sad mislim da ću sa njim biti ceo život, ali i ako ne bude tako, samoće se ne plašim. Putovala sam dosta, patila sam dosta, ali to me je čeličilo da izrastem u čoveka. Znam da se i najveće ljubavi ugase. Mi se volimo danas, ali ko zna šta će se desiti. Možda će se Simon naljutiti na mene, možda ja na njega, možemo se razići u svako doba. On je savršen muškarac, svakoj bih ga ženi poželela, ali niko ne zna šta nam nosi budućnost - zaključuje Milica Dabović.

 

Idem glavom kroz zid, ali me bog čuva!

Dabovićeva otkriva da je u životu uporna i da smatra da sve treba probati. - Nikad ne znam šta me može strefiti sutra i šta mi se može desiti i ta misao mi je stalno u glavi. Kako mi je sudbina naklonjena, tako će biti. Bog me čuva, jer ja se ni od čega ne čuvam i idem glavom kroz zid, u životu i na terenu. Srce dajem i ne razmišljam, ne kalkulišem. Smatram da se sve dešava sa razlogom - kaže košarkašica.