Džonatan je devedesetih bio omiljena dečija zvezda, a iako su mu se širom sveta svi divili, njegovi vršnjaci su ga ponižavali što je na njeqa ostavilo posledice.

- Sada snimam mnogo više filmova nego u tom periodu. To možda nisu filmovi koje možete kupiti u DVD izdanju rasprodatom u milionima primeraka, ali se prikazuju u bioskopima. I dalje jurim svoj san i nikada se nisam osećao srećnije. Međutim, kao klinca su me stalno zadirkivali vršnjaci, a neki od njih, koji su bili najgrublji, su mi sada prijatelji na Fejsbuku. Oni su mi konstantno govorili da sam jučerašnja vest, da je moje vreme prošlo i da nikada neću snimiti bilo šta ponovo. Svakog dana srednje škole su činili sve da se osećam kao smeće, tako da sam već uveče počinjao da dobijam napade panike pri samoj pomisli na sutrašnji odlazak u školu - rekao je Lipnicki i dodao da se ne stidi da priča o svojoj anksioznosti, jer smatra da tako može da pomogne ljudima s istim problemom.

- Ja nisam žrtva. Ja sam borac. Moje samopouzdanje je izgrađeno od gomile promašaja koje sam imao u životu. Moje samopouzdanje je izgrađeno na činjenici da nikada nisam odustao - rekao je Džonatan.