Zdravko Čolić, balkanska muzička zvezda i veliki šmeker, nije od onih muzičara koji po svaku cenu snimaju albume i serviraju publici instant hitove. Sredinom decembra, Čolić je objavio 15. album „Ono malo sreće“, a zanimljivo je da je prvi put nakon raspada Jugoslavije ujedinio dve najveće diskografske kuće - PGP RTS i „Croatia Records“. 

U novogodišnjem intervjuu za „Alo!“, Čolić otkriva zbog čega je njegova porodica uvek bila između dve vatre kada je reč o njegovoj karijeri. Priznaje da danas nikoga ne zanima tuđ uspeh i prvi put odgovara na pitanje zbog čega je u jednom trenutku svoje karijere odustao od prepoznatljivih nota i snimio nekoliko komercijalnih pesama.

Pedeset godina karijere i 15 studijskih projekata. Reklo bi se da niste po svaku cenu izbacivali albume samo da biste uvek bili prisutni. Kada danas gledate na sve što je iza vas, kakve emocije se bude?

- Bavim se ovim poslom bez obzira na školu koju sam završio, a koju sam iskoristio za pametne stvari. Ne bih se bavio ovim poslom da me ljudi nisu voleli. Iskoristio sam dar od boga, koji mi je dao glas, a očito sam bio na usluzi ljudima i bavio sam se sobom.

Da li ste nekada pomislili koliko vam je teško u sopstvenoj koži i da se od vas uvek očekuje bolje i više, te samim tim osećali teret?
- Kako da ne, apsolutno, i dan-danas. Dakle, što je stariji, čovek ima sve veći problem u tom dokazivanju i sam sa sobom. Teže ti je danas raditi, mnogo si opterećeniji kad radiš bilo kakav muzički album ili singl ili bilo kakav nastup nego što je to bilo nekad. Što si stariji, to si odgovorniji i obavezniji prema publici, i to me opterećuje zato što uvek moraš biti prema publici onakav kako ljudi očekuju, a to je sve teže, ne samo zbog godina već i zato što je to ponekad nemoguće i fizički i produkcijski napraviti.

Muzika je danas izgubila na kvalitetu, a vi ne odustajete od prepoznatljivih nota. Ipak, jedan period vaše karijere obeležile su i pesme koje su bile atipične za vas. Da li se možda kajete što ste snimili numere koje nisu pripadale vašem prepoznatljivom pravcu?
- Nema to veze. Ne postoji svetski izvođač koji ima karijeru od 45 godina i da je mogao da bude samo u jednom maniru. Ljudi su uvek eksperimentisali, a mislim da je u muzici dobro eksperimentisati i dati uvek nešto novo, makar se to svidelo određenom delu tvoje publike, a onom drugom ne. To se dešavalo i kod velikih svetskih izvođača, pokojnih i živih, koji su jednostavno morali eksperimentisati da bi se ta duga karijera mogla staviti u jedno korito koje život znači. Na neki način se uvek daje nešto novo, ili produkcijski ili kroz pesme, ali opet, ono što je prepoznatljivo mora da se zadrži.

Novim albumom povezujete region. Koliko je to velika odgovornost, posebno danas, kada smo svi razjedinjeni i kada se svi gledamo popreko? Kako to komentarišete?
- Ja sam čovek koji peva u svim gradovima bivše države i regiona. Ne treba previše o tome mudrovati, jednostavno, gde te ljudi vole, ti pevaš i spajaš ljude. Posebno mi je zadovoljstvo što su se na ovom albumu spojile dve diskografske kuće, pošto je tržište razjedinjeno, bilo kakva vrsta asocijacije, bilo kakva vrsta sjedinjavanja je korist ne samo za mene u ovom slučaju nego i sutra za buduće izvođače. Mi živimo i radimo na malom tržištu, zamislite da se to malo tržište još više razjedini... Daj bože da se što više spaja, barem gde je to jedno govorno područje, tu možemo napraviti neku zajedničku ekonomiju i neku muzičku zavisnost.

Najveća ste muzička zvezda bivše Jugoslavije, ali ste to i danas u svim državama koje su od nje nastale. Da li žalite za tim vremenima?
- Uvek kažem - važno je da nema ratova, da nema nesuglasica, da se ljudi slažu, neka svako ima svoju državu, ali da tržište i ekonomija budu zajedničke. Neka nas kultura, sport, ljubav, pesma spajaju i da ljudi, pogotovu oni koji govore istim jezikom i upućeni su jedni na druge, imaju zajedničke dodire jer jedni bez drugih ne možemo.

Nijedno muzičko takmičenje ne može da prođe bez vaših pesama. Da li danas ti mladi ljudi imaju šansu da postanu tako velike zvezde kakva ste vi?
- Upravo zato smo i govorili o ovom tržištu. Na malom tržištu je vrlo teško postati i ostati u profesiji bilo koje vrste. Naravno, za ljude koji su talentovani moguće je sve, talentovani ljudi mogu sve da izguraju. Međutim, malo tržište ubija, malo tržište je to koje jednostavno ne stimuliše, kada nema stimulacije, nema para, onda nema ni želje za uspehom. Tako onda ljudi ili idu van ili se prebacuju na nešto što je komercijalnije. Samo veće tržište, bar ovo regionalno, koje sam ja nekad imao, a koje danas mogu imati samo oni koji su sposobni i talentovani, pruža šansu da neko opstane u ovoj profesiji.

Stiče se utisak da smo vrlo darovita i talentovana nacija, ali da o karijerama tih mladih ljudi nema ko da brine, da ih vodi?
- Nikoga danas ne zanima nečija karijera, mediji imaju svoj pristup talentima, a jedino su određeni menadžeri koji tu imaju neku šansu i sami ljudi koji se bave tim poslom imaju priliku da se bave svojom karijerom. Dakle, to je prepušteno samim ljudima, danas ne postoje kuće koje prate karijere. U moje vreme je bilo drugačije jer je bilo veće tržište.

Zanimljivo je da se na tim takmičenjima kandidati često takmiče koristeći vaše pesme, a nastavljaju karijeru muzikom kojom podilaze publici?
- Pa to je ta relativnost. Mislim, lepo je da se u nekim emisijama pokažu neke pesme koje su već evergrin, koje su opstale i publika ih peva, znači da su dokazane kao neki, nazovimo ga tako, kvalitet. Međutim, kad sutra nešto snimaš, ti snimaš nešto što je vrlo kratkotrajno i što ne mora da zadrži vrednost, ali i ne pristupa se izradi takvih pesama. Ne postoji hit, hit se stvara tako što ga publika prepozna. Ti praviš pesmu koja će biti jednostavna, e sad, tu se onda pronalaze ljudi. Što se više ljudi pronađe u nekoj pesmi, ona više pretenduje da bude hit.

Postoji li nešto što ste želeli da uradite, a niste, pa se danas zbog toga kajete?
- To je staro pitanje, uvek je bilo toga i uvek će biti toga... Ne kajem se nikada zato što je to nešto što je moja sudbina, ja dosta verujem u sudbinu. Bilo je kako je bilo. To je zato što je to tako!

Važite za čoveka koji u svojoj profesiji isključivo sam donosi odluke o svojoj karijeri?
- Tako je celog mog života, tako će i biti.

Pročitajte i:

ONI SU STALI NA LUDI KAMEN Pogledajte svadbe poznatih ličnosti o kojima se pričalo u 2017. godini!

ISKRENO ZA "ALO!" Ana otkrila šta joj je nedostajalo za sreću