Lepa Brena proslavila je nedavno 35 godina uspešne karijere, a osim pesama sa novog albuma, pevačica je publici predstavila i dokumentarac "Godine Slatkog greha", koji je bacio svetlo na neke nepoznate detalje iz Breninog života. U razgovoru za "Alo!", pevačica je otkrila šta joj naviše nedostaje iz vremena kada je bila najveća jugoslovenska zvezda, šta misli o Aleksandri Prijović, ali i sa kojim životnim udarcem se još nije pomirila. 

Dokumentarac "Lepa Brena - Godine Slatkog greha" vratio je vašu publiku u vreme kada ste bili najpopularniji bend u Jugoslaviji. Šta vam sve nedostaje iz tog perioda?

- To svakako nije popularnost, već harmonija koja je vladala na ovim geografskim širinama. Ljudi su i tada bili siromašni, ali se u vazduhu osećalo veće zadovoljstvo. Činjenica je da današnja demokratija nije donela ljudima onu vrstu zadovoljstva kojoj su težili i da se ovo uređenje polako pretvara u anarhiju, vređanje bez pokrića, ogoljavanje nekih ljudskih života, sukobljavanje među ljudima... To je toliko izašlo na videlo, da život u ovom vremenu izgleda kao hod po minskom polju. Svaki dan je stresan, protkan užasnim, katastrofalnim vestima, kada više niko ne odgovara za izgovorenu laž.

 Na promociji dokumentarnog filma i nove pesme u šali ste rekli da se osećate kao da ste dobili "Oskara", međutim, činjenica je da vam je 2017. bila prilično plodna što se priznanja i jubileja tiče. Kada se osvrnete na karijeru dugu 35 godina, da li postoji nešto što niste ostvarili?

- Za nekoga ko voli da radi svoj posao, svake godine sebi postavim nove ciljeve koje želim da ostvarim. Sigurno je da imam još mnogo želja i ideja, ali zahvaljujući društvenim mrežama, počeli smo brzo da živimo i čim dobijemo nešto, odmah gledamo šta ćemo sledeće da radimo. Zanima me šta bi radile ove nove generacije kada ne bi imale internet, tu brzinu komuniciranja i protok informacije. Čovek od toliko informacija ne može da bude fokusiran na ono čime treba da se bavi. Volela bih da ove i naredne dve godine radim turneju koju sam započela pod nazivom "Zar je važno da l se peva ili pjeva?". Želim ponovo da obiđem ceo svet, da održim i male i velike koncerte i da promovišem energiju, toplinu i ljubav koje su vladale u periodu koji sam opisala u dokumentarnom filmu "Godine Slatkog greha"

Uvek ću pomagati snaji Aleksandri

 Aleksandra Prijović važi za jednu od najtalentovanijih mladih pevačica, ali mnogi komentarišu da njena karijera ne bi bila ni upola toliko uspešna da nije u vezi sa vašim pastorkom Filipom. Koliko ima istine u toj tvrdnji i koliko je danas marketing bitan pevačima u odnosu na vreme kada ste vi bili na početku karijere?

- Slušam često te komentare za Aleksandru, ali ja lično mislim da je Aleksandra veoma talentovana, vredna i ona je neko ko sluša. A kada imate nekoga ko sluša i ko je vredan, onda želite i da mu pomognete. Volela bih da se i ostale zvezde "Granda" obrate Saši, Žiki i meni kada im zatreba savet, i u roditeljskom i u poslovnom smislu. Samo je pitanje da li žele da slušaju i da li žele savet od nas. Aleksandra pita i traži savet i zato ima takve rezultate. Sve što je u našoj moći, što joj bude trebalo i što je do nas, mi ćemo joj pomoći da njena karijera nastavi uzlaznom putanjom.

Često govorite da je vaš pokojni menadžer Raka Đokić ostavio najveći trag u vašoj karijeri. Da li ste uspeli da nađete saradnika koji je pokazao isti nivo inventivnosti i profesionalizma i čiji vas je kreativni potencijal pokrenuo na nešto novo?

- Lično mislim da još nisam imala sreću da upoznam nekoga ko je dušom i srcem toliko bio profesionalno inventivan kao što je to bio pokojni Raka Đokić. Promenila se i ekonomska i politička situacija i mi smo svi ostali na nekoj geografskoj poziciji na kojoj smo, ali su pravila igre postala apsolutno drugačija, tako da smo se Saša i ja reorganizovali, sa Bobom, koji je naša siva eminencija što se tiče svih naših poslova, da se kreativno iskažemo kroz "Grand produkciju" i TV "Grand".

 Nova pesma nosi naziv "Boliš i ne prolaziš". Da li postoji nešto u vašem životu što boli i ne prolazi?

- U principu sam srećna i zadovoljna i kod mene je sve otvoreno i transparentno. Postoje stvari koje su bolne u mom životu, odlazak mojih roditelja, Rakin odlazak 1993. godine, raspad jedne zemlje koja je davala duševni mir svima nama. Nekom to nije odgovaralo, pa se ta zemlja raspala spletom užasnih okolnosti i gde se i dan-danas osećaju posledice. Uvek će me boleti što je moje dete bilo oteto i što nikada nije pronađen i kažnjen onaj ko je to uradio. To govori u kakvom pravnom sistemu živimo.

 Filip je napisao deo vaše nove pesme, Stefan već uveliko nastupa... Da li možemo da očekujemo i da će Viktor uploviti u estradne vode?

- Filip je izuzetno umetnički orijentisan, kreativno usmeren, i napisao je čak nekoliko pesama za Aleksandru. Radio je i pesmu za Stefana "U drugom životu", zajedno sa Brajom. Dosta piše i veoma je kreativan u tom umetničkom smislu. Znam šta znači kreativnost, umem da je podstičem. Talenat treba da se nadogradi i da se radi na tome. Uspeo je da sa Brajom napiše pesmu "Boliš i ne prolaziš", a Viktor je više za organizaciju i za biznis.