Aleksandra Prijović, jedna od najtraženijih pevačica mlađe generacije, dosad, kaže, nije praznovala Međunarodni praznik rada, jer ga je uglavnom provodila radno. Ove godine će prvi put povući ručnu i mikrofon zameniti čašom dobrog vina, u dvorištu svoje porodične kuće na Bežanijskoj kosi.

Šta za tebe predstavlja 1. maj: Međunarodni praznik rada ili dan kada se odlazi na uranak i roštiljanje sa prijateljima i porodicom?

- Zavisi. Kada radim, onda Praznik rada, a kada sam slobodna, onda apsolutnog nerada (smeh). Ove godine uživam u ovom drugom.

Kako ocenjuješ položaj radnika u našoj zemlji?

- Nije jednostavan odgovor na ovo pitanje, tačnije, nije jednostavno pitanje... Mislim da je vrlo važno da se radi, i da svako mora da radi za sebe i svoju porodicu. Vredni ljudi se ne boje ničega. Da li može bolje? Uvek, za sve nas može, ali važno je da se borimo.

Sa koliko godina si počela da radiš i na šta si potrošila svoj prvi honorar?

- Sa 15 godina sam imala svoj prvi nastup i osećala sam se jako ponosno. Sav novac sam dala svojoj porodici. Uživala sam u svakom momentu u kojem sam mogla da doprinesem kvalitetnijem i boljem životu u kući.

Da li si se ikada pokajala što si pevačica, i što, možda, nisi lekar?

- Nikad! U ovom poslu se osećam sigurno. To je ono što najbolje znam da radim. Mada, sada kad nam se sve ovo desilo sa koronavirusom, ili u trenutku kada vam je neko drag bolestan, uvek poželite da ste lekar i učinite sve da nekom pomognete. Veliko bravo za sve medicinske radnike koji se svaki dan i svaki sat bore da nam spasu ili sačuvaju živote.

Ko je u tvom domu glava kuće i čija je poslednja?

- Od trenutka kada se Aleksandar rodio, on je ne samo glava kuće već je šef naših života. On je naša najveća sreća i ljubav i tu ne bih ništa menjala. A čija je poslednja? Ako mislite na Filipa i mene, tu je borba neprestana (smeh).

Šta je osnova za dobar i stabilan brak?

- Ljubav i poštovanje, mada ta dva obično idu zajedno. Bez toga zdrav brak ne postoji.

Aleksandar je prohodao i radi šta poželi!

Kako vaspitavate sina? Da li ga usmeravate ili ga puštate da bude svoj?

- I da ga ne puštamo, on svakako radi šta želi. Baš danas je prohodao, tako da je sad gospodar prostora (smeh), a mi kao i svi roditelji, uživamo u svakom njegovom koraku.