Jedna od najslušanijih balada u SFRJ – „Ostala si uvijek ista“ Željka Sabola i Đorđa Novkovića, u izvođenju Miša Kovača, posvećena je beogradskoj Riječanki Slobodani Agici Gržetić. To za Alo.rs priča njena ćerka Maja Stanimirović, književni prevodilac sa ruskog i poljskog jezika.
Emotivna „rapsodija“ je nastala nakon slučajnog susreta starih prijatelja posle mnogo godina na Krku, gde je junakinja doputovala sa detetom kod svojih roditelja.
Kultna pesma je lansirana u večnost pobedom na „Hit paradi“ 1975. u Beogradu. Te godine objavljena je na singlici, a deceniju kasnije na istoimenom albumu prodatom u 200.000 primeraka. Mišo Kovač je sa tiražom većim od dvadeset miliona prodatih nosača zvuka apsolutni kralj diskografije u SFRJ, snimio je na stotine numera, a „Ostala si uvijek ista“ mu je donela najviše uspeha, i po njegovom priznanju najbolja, najlepša i najdraža pesma.
– Jugoslavija nije znala da peva njoj, mojoj mami Agici… Ona je bila prava dama, veoma ženstvena, nadasve tanana i šarmantna. Zaista vrlo posebno biće, neobično romantična, senzibilna, izuzetno sentimentalna i osetljiva. Lako bi joj krenule suze, kada čuje nešto tužno, dok čita knjigu ili gleda film, a posebno kad nekog dragog sretne nakon dužeg vremena. Stoga je savršeno opisuje stih „ostala si uvijek ista / i ove suze na licu tvom“, priča Maja, koja se svaki put kad čuje ovu pesmu razneži i seti svega, i svih.
Željko Sabol je rođen u Bjelovaru, a život proveo u Zagrebu, ali je sebe doživljavao Bodulom, jer je silno voleo Krk, Dobrinj, odakle je njegova majka. Sve praznike i leta je provodio u tom gradu, isto kao i Agica, koja je živela u Rijeci. Upoznali su se i družili na placi, kako meštani kažu za trg u Dobrinju, gde su letnje večeri i noći provodili uz pesmu – sviranje, plesanje, pevanje, natpevavanje. To je posebno mesto, gde ljudi svih generacija, od rođenja, pa sve dok mogu da hodaju, provode slobodno vreme, i svi se druže bez obzira na godine. Tako su Agica i Sabol pripadali, kako Boduli kažu, istoj klapi. Pošto ostrvljani Dobrinj nazivaju Gradom, iako na Krku ima još tri grada, i to veća, odatle je onaj stih: „pod svjetlima ovog bezimenog grada“. I tu se 1975. godine dogodio onaj ponovni susret zahvaljujući kom je i nastala pesma. Agica je srela Željka kako stoji na cesti, a nakon što su se isplakali, dok su se šetali, između ostalog mu je rekla i da voli da sluša Mišu Kovača. To je pesnik očito zapamtio i pošto je napisao stihove, zatražio je od Đorđa Novkovića da komponuje i ponudio ih popularnom pevaču.
Prijatelj Maje Stanimirović i njene pokojne majke, Zdenko Kirinčić s Krka, potvrdio nam je priču naše sagovornice. Kirinčić je kao student stanovao sa Željkom Sabolom u Zagrebu i kaže da je bio svedok nastanka niz pesama.
– Mi bliski prijatelji, često smo znali ko je junakinja neke pesme, jer je u stihovima to nagoveštavao. Ni jedan stih nije iznedrio bez razloga i povoda. U svakoj je izneo nešto svoje, što je doživeo, prisetio se Kirinčić, koji je nekada svirao u bendu „Kvarner 5“, a danas se bavi ekologijom i energetikom.
Ipak, ne može se reći da se između Željka Sabola i Agice dogodila ljubav, već samo njegova simpatija, kako Maja objašnjava, jer je njena mama od pesnika bila starija šest godina, što se u to vreme smatralo ogromnom razlikom, posebno na čuvenom kvarnerskom ostrvu.
– Dakle, Sabol je simpatisao Agicu, ali ljudi, dok slušaju „Ostala si uvijek ista“, mogu da pomisle da se radilo o velikoj, iskrenoj ljubavi, koja se tužno završila. Susret opisan u stihovima – „među nama dani i godine stoje / nikada te više pronašao ne bih / da se jučer nismo / vidjeli nas dvoje“, odnosio se na godine njihovog mimoilaženja na Krku. Naime, kao stariji, nisu više, kao nekada, provodili vreme u Dobrinju, već kad im obaveze dozvole, objašnjava Maja.
Autor stihova „Ostala si uvijek ista” Željko Sabol je bio i slikar, kritičar, istoričar… Rečju, redak intelektualac, ali je poznatiji po svojoj pevanoj nego „ozbiljnoj” poeziji. Nežniju stranu sebe je davao estradi, posebno pevačicama. Njegov prijatelj Arsen Dedić je rekao: „Sabol je bio izvanredan pesnik i prvi, koji je ušao u estradu kao cenjeni pesnik, da promeni sliku tog duhovnog međuprostora“. Sabol je napisao na desetine evergrina – „Volim te budalo mala“ i „Zagrljeni“ koju peva Frano Lasić, „Samo simpatija“ Meri Cetinić, „Kuća za ptice“ Gabi Novak, „Anđela“ Danijel Popović, „Dalje moram sama“ Đurđica Barlović, „Sanjam te“ Olivera Katarina, „Djevojka za jedan dan“ Arsen Dedić itd. Stihovima je počastvovao i Jasnu Zlokić, Ibricu Jusić, Ljupku Dimitrovsku, „Srebrna Krila“… Ipak, najimpresivnije pesme je napisao specijalo za Terezu Kesoviju – „Prijatelji stari, gdje ste“, „Stare ljubavi“, „Sve se vraća, sve se plaća“, „Što je ostalo od ljubavi“, „Ima nešto jače“, „Sutra je novi dan“… Koliko darovit, Sabol je uvek bio i nesrećan. Izuzetno teško je podneo rat, pa je nagrižen kancerom mozga septembra 1991. izvršio samoubistvo.
Žena iz pesme "Ostala si uvijek ista", Agica Gržetić, bila je đak generacije u Sušačkoj gimnaziji u Rijeci, a u Beograd je došla da studira medicinu, gde je i ostala. Živela je kod ujaka Ivana Barbalića, Riječanina koji je osnovao Privrednu komoru Jugoslavije i bio diplomata za vreme Tita, ekonomski savetnik u ambasadi Jugoslavije u Pragu, a onda u ambasadi u Rimu. Sa medicine se ubrzo prebacila na orijentalistiku, a nakon fakulteta udala za Iliju Stanimirovića i rodila Maju. Kasnije je ova porodica sedam godina živela u Varšavi, gde je Ilija poslat kao predstavnik „Univerzala“, pa je Maja tamo završila srednju rusku školu i studije ruskog jezika i književnosti. Ćerka žene iz romantične balade „Ostala su uvijek ista” živi u ulici Majke Jevrosime i odlazi u Dobrinj, gde pripada, kako kaže, pola njenog bića.
Kada se Mišo Kovač sa „Ostala si uvijek ista“ prijavio na „Hit paradu“, frontmen "Bijelog dugmeta" Goran Bregović je odustalo, jer je čuvši ovu pesmu kazao: „Nemamo mi tu šta tražiti“. Pobednika je biralo sto novinara iz cele Jugoslavije, a za „Ostala si uvijek ista“ je glasalo 99 pripadnika sedme sile.
Komentari (0)