Za nedavno preminulim Rajkom Dujmićem širom Juge ludele su mnoge žene. Nesvakidašnji talenat, zbog kojeg su ga nazivali Mocartom Hrvatske, uz nežnu dušu, hipersenzibilnost i silnu želju, bile su ključ za stvaranje niz evergrina.
Teško je izdvojiti najlepšu pesmu "Novih fosila", ali jedna od najpoznatijih i najljubavnijih je "Košulja plava". Da napiše note Rajko Dujmić je inspiraciju dobio raspremajući stan. U ormanu je već treći, četvrti put naišao na zgužvanu svetloplavu majicu jedne devojke sa kojom je imao romansu. I opet mu je bilo žao da majicu baci, pa je smatrao da romantične trenutke sa tom devojkom i njenoj majici može da udahne novi život kroz pesmu. Zamolio je najboljeg prijatelja Slobodana Momčilovića Moke, takođe člana "Novih fosila" i čuvenog pesnika, da mu napiše stihove za baladu o plavoj majici. Pošto se majica nije uklapala u stih, Moka je odlučio da to bude košulja.
Rajko Dujmić je kao i obično duže čekao Slobodana Momčilovića Moku da napiše tekst, ali je uvek vredelo čekati. U leto 1981. kada je Dujmića na aerodromu pratio iz Rijeke u Zagreb, Moka je dao koverat i rekao: "Ovo je pismo za tvoju mamu Loti, a možeš ga i ti pročitati". Moku je gospođa Loti prijateljski mnogo volela, maltene kao svog sina, pa su preko Rajka uvek jedno drugo pozdravljali, ponekad razmenjivali pisma i rado pili kafu u Zagrebu. Prateći ga na aerodromu Moka je Rajku poklonio gitaru. Čim je Rajko ušao u avio i u kasetu za ručni prtljag spakovao torbu i instrument, nestrpljivo je otvorio koverat. Bilo je dovoljno da pročita: "U najdaljem kutu moje sobe, uvijek mi srce tiho zazebe, kad u moru čudnih stvari nađem jedan dio tebe..." i dobije ideju za kompoziciju.
Rajko Dujmić je ispričao da nikada kao na tom letu nije bio tako nestrpljivo čekao sletanje, plašeći se da će zaboraviti ono što je u glavi iskomponovao. Čim je izašao iz aviona, na novoj gitari je odsvirao "Plavu košulju" i upamtio note. Bio je presrećan...
.
Tri smrti
Iako kultni album "Novih fosila" nije nazvano po "Plavoj košulji", već "Budu uvijek blizu", pesma o Dujmićevoj romansi i majici nepoznate devojke bila je A1 i najveći hit.
Kada je reč o junacima priče o "Košulji plavoj", o odlasku, uopšte o sudbini, zanimljivo je podsetiti da su Rajku Dujmiću tri najteža udarca u životu bila upravo smrt majke Loti, Momčila Moke Popadića i Đurđice Barlović. Odlaskom ovih dragih mu bića, kako je govorio, odlazio je i po jedan deo njega. I, nikada se zapravo nije oporavio.
Kompozitor Rajko Dujmić je preminuo 4. avgusta u Sušačkoj bolnici u Rijeci gde su ga u stanju kome prevezli iz Ravne Gore nakon teške saobraćajne nesreće. Išao je da supruzi Snježani kupi poklon i automobilom je s puta sleteo u šumu. Dujmić će biti sahranjen u Aleji velikana na zagrebačkom Mirogoju.
Za Rajka Dujmića više nema ni aviona, ni automobila, odvezle su ga nebeske kočije... Sada je kod najboljih prijatelja, stihotvorca i prve interpretatorke "Plave košulje" - Slobodana Momčilovića Moke i Đurđice Barlović.
"Plava košulja" ostaje.
Komentari (1)