Mlada Zorica nam je pričala o svojoj nezgodin koja joj se dogodila na Badnje veče. Sagovornicu je sleđenje starog verovanja moglo koštati glave.

Drugarica mi je pričala o jednom verovanju za koje je saznala od svoje bake. Ona joj je otkrila da je kao mlada sa svojim drugaricama na Badnje veče spavala na slami kako bi sanjala svog budućeg muža. Naravno, sve to mi je bilo simpatično. Prihvatila sam celu priču skeptično, ali pošto "gospodina pravog" nema ni na vidiku, rekla sam sebi - Šta me košta da probam?! Nisam bila ni svesna da je ova odluka mogla da me odvede u smrt.

Dogodilo se to pre dve-tri godine. Moja porodica je ispoštovala sve običaje na Badnje veče, a ja sam pored kamina, koji jedino osposobimo za novogodišnje praznike, skupila slamu. Sačekala sam da mama, tata i brat zaspe, kako ne bi pomislili da sam poludela.

Prekrstila sam se i legla na slamu, pokrivši se ćebencetom. Vatra je romantično pucketala, a ja sam sa nekim ushićenjem u srcu zaspala. Sanjala sam kako idem ulicom, dok na mene laje mnoštvo pasa, a jedan od njih je skočio na mene i počeo da me vuče za kosu. Osećala sam jasno kako mi se iz njegovih usta slivaju bale i prže mi kožu glave. Bol je postajao nepodnošljiv, a onda sam se trgla iz sna.

Osetila sam onu istu bol i nepodnošljiv smrad. Počela sam da vrištim kada sam shvatila šta mi se dogodilo. Probudila sam čitavu porodicu, a majka me odmah odvela u kupatilo kako bi mi isprala kosu, zapravo, ono što je ostalo od nje, tačnije, nekoliko dlaka. 

To Badnje veče pamtiću po bolnici, opekotinama i tome kako sam oćelavila želeći da saznam za koga ću se udati. Možda je ovim putem Bog pokušao da mi stavi do znanja da "gospodin pravi", bar u mom slučaju, ne postoji ili da držim kosu podalje od plamena...