Dela Bore Stankovića ušla su u klasike srpske književnosti, a njegova inspiracija bila je žena tadašnjeg vremena koja nosi omču patrijahalnog odgoja. Breme matične porodice i vaspitanje kako da bude dobra domaćica i dobra svom mužu, Bora je opisao na najprecizniji i najslikovitiji način.

Gotovo da nema njegovog dela koje nije natopljeno ženskim suzama, a svojim pričama je svaku generaciju dotakao u srce. Borba između južnjačke vatrene krvi i okviri u kojima se tada živelo ženi je donosilo duševnu bol i patnju.

U pripoveci "Uvela ruža" najjasnije, ali i najtužnije je opisana sudbina jedne devojke. Bora je, verujemo, napisao jedno autobiografsko delo, a svoju suprugu upoznao je u dalekom Beogradu i to slučajno. Zapravo, pisac je ugledao u jednom izlogu na Terazijama fotografiju devojke u mornarskom odelu.

Kako se tada pripremao maskembal, Boru su prijatelji jedva nagovorili da krene jer nije bio dobre volje. Na tom maskembalu ugledao je baš devojku sa slike. Gospođa Angelina osvojila je Stankovićevo srce odmah.

Par nedelja posle toga par se venčao. Ostali su do smrti zajedno, a ona je zauvek čuvala njegovu nepopušenu cigaretu dok i sama nije napustila ovaj svet.