Nemački časopis Špigel nas upoznaje sa istraživanjem u kojem je pronađen krivac za ovu čudnovatu pojavu – to je, ni manje ni više, nego leva moždana hemisfera! 

Da li vi lepo spavate u tuđem krevetu?

 

Leva moždana hemisfera, nenaviknuta na na novo okruženje, ostaje u nekoj vrsti pripravnosti i duže je budna od desne. Znamo da morske životinje i neke ptice imaju san tokom koga jedna moždana hemisfera ostaje budna, a druga spava.

Ljudski mozak možda ne bi mogao tako asimetrično da funkcioniše, ali je moguće da naš mozak ima jedan blaži oblik onoga što imaju kitovi i delfini.

Kako bismo izbegli ili makar smanjili prokletstvo prve noći, profesorka Sasaki putnicima preporučuje da ponesu sopstveni jastuk ili da uvek rezervišu slične hotele. Moguće je i da su oni koji često putuju u stanju da isključe to dugme pripravnosti. Ona piše da je ljudski mozak veoma fleksibilan.

Na Braun univerzitetu sada se radi na tome da se uz pomoć određene tehnike budan deo mozga isključi i da se testira da li će se na ovaj način san poboljšati. 

Tim naučnika je, uz pomoć encefalograma i drugih metoda, analizirao san 35 ispitanika tokom prve i osme noći u laboratorijskim uslovima. Prve noći primećeno je da je leva moždana hemisfera tokom faze dubokog sna na oprezu i da posebno osetljivo reaguje na zvukove. 

Zašto je baš leva polovina mozga budna a desna ne, naučnici ne mogu da objasne. Oni su ipak do sada posmatrali mozgove ispitanika samo u prvoj fazi dubokog sna. Moguće je da se u kasnijim periodima noći, moždane hemisfere smenjuju, naslućuju oni.

Diter Riman, naučnik sa univerzitetske klinike iz Frajburga, koji ispituje san, smatra da su rezultati studije veoma zanimljivi. On polazi od toga da san ni u kom slučaju nije apsolutno stanje celog mozga. Prema Rimanovom mišljenju, iz ovih saznanja mogu se razviti strategije za lečenje nesanice i drugih poremećaja sna.

Eksperti već dugo pretpostavljaju da ljudi sa hroničnim problemima sa snom pate od jednog stanja stalne uzrujanosti - navodnog permanentnog stanja pripravnosti. Iz ovog razloga bi tehnike opuštanja, ali i kasniji odlazak u krevet, mogli da pomognu prilikom nesanice, kaže Riman.