Osim tradicionalnog božićnog drvca, božićni simboli su i razne biljke poput božićne zvezde, imele i božikovine.

Čest je običaj poljupca ispod imele. Prave se i božićni venci sa ukrasima, napravljeni od zimzelenog bilja, sa ukrasima od božikovine, trakama, kuglicama ili češerima.

U brojnim zemljama se i dvorišta kao i pročelja kuća ukrašavaju raznim svetlima i figurama, a često i natpisima sa dobrim željama, posebno na trgovima i javnim mestima.

Vrlo je maštovito i ukrašavanje božićnih poklona koji se umotavaju u razne ukrasne papire, a potom ukrase raznobojnim ukrasnim trakama (mašnama). Pokloni se ostavljaju ispod božićnoga drvca, često sa natpisom njegovog primaoca. Uz poklone, česte su i božićne čestitke.

Ispod drvca, osim poklona, stavljaju se i jaslice, a često i božićna pšenica, posađena na praznik Svetog Nikole kod pravoslavnih, odnosno Svete Lucije kod katolika, kao i razne figurice i ukrasi.

Prve jaslice napravio je sveti Franjo Asiški 1223. godine u prirodnoj veličini. Uglavnom uključuju štalu, često sa anđelom na krovu ili pričvršćenom zvezdom repaticom, katkad i mahovinu, a od figura postavljeni su: Marija, Josip i mali Isus, često pastiri i sveta tri kralja, a redovno i domaće životinje - krave, koze, magarci, ovce itd. Isus je položen u jasle, štala je ispunjena slamom, a obično se prave od drveta. Osim kao deo jaslica, mahovina je čest poseban ukras ispod drvca, zajedno sa pšenicom.