Osećaj gladi pokreću hormoni, najpre hormon insulin koji reguliše metabolizam šećera i energije i hormon grelin koji se proizvodi u želucu kad telo oseti nedostatak različitih izvora energije. Grelin je zapravo hormon gladi.
Želudac redovno, otprilike svakih 20 minuta, otpušta male količine grelina i velika je verovatnoća da ćemo posle četiri doze grelina iskusiti osećaj koji poistovećujemo sa glađu. Taj nas osećaj po pravilu pogađa svakih sat i po, ali to ne znači da smo gladni. Upravo suprotno, to znači da u njemu imamo još hrane koja se pretvara u energiju. Zato je bitno prepoznati kad smo zaista gladni.
Znamo da smo gladni kad nas čaša vode ne oživi ili kad je prošlo neko vreme, a osećaj da trebamo jesti se pojačao. Recimo žudnje za namirnicama kao što su grickalice i slatkiši ili možda nešto masno prođu za desetak minuta, dok glad može trajati satima pa čak i danima. Takođe kada iskusimo mentalnu tromost ili vrtoglavicu i kada nam krvni šećer padne dovoljno nisko, jasno nam je da moramo nešto pojesti.
Sve rečeno odnosi se na sve tipove ljudi bez obzira na konstituciju i težinu. Na primer, možete imati problema sa proizvodnjom i apsorpcijom insulina i imati prekomernu težinu. Ali izbegavanje jedenja nije način da odgovorimo na taj problem. Kad mozak ostane bez glukoze, odnosno bez hrane, ostaće i bez volje, kao i telo.
Nakon toga obično sledi prejedanje kako bi mozak dobio potrebno gorivo. Najbolje da jedete redovnoo, manje obroke i češće, a što se tiče veličine obroke jedna porcija se obično računa kao ono što stane u šaku pa jedite u toj količini. Tako ćete jesti promišljenije, sa više uživanja i manje kilograma.
Slične tekstove nađite OVDE!
Komentari (0)