Primera radi, da li ste znali da je prvi američki vojnik, koji je poginuo u Drugom svetskom ratu, nastradao 1940. godine u Norveškoj? Da, pre nego što su SAD zvanično ušle u rat nakon japanskog napada na Perl Harbur. Tog Amerikanca ubili su Nemci.

Najviše rangirani oficir koji je poginuo u tom ratu takođe je Amerikanac, Reč je o general-pukovniku Lesliju Mekneru, koji je stradao u bombaškom napadu - Amerikanaca!

Najmlađi američki vojnik koji je učestvovao u najvećem sukobu u istoriji bio je Kalvin Grejem, koji je tada imao svega 12 godina. Nakon što je otkriveno da je lagao za godište, Grejem je izbačen iz vojske, ali su mu kasnije aktom Kongresa SAD dodeljene posebne počasti.

Kukasti krst, odnosno svastika, po zlu je poznato obeležje nacista. Ali je manje poznato da su taj amblem u jednom trenutku koristili i pripadnici 45. Pešadijske divizije SAD. Takođe, Hitlerov privatni voz zvao se u početku "Amerika", ali je i to ime ubrzo promenjeno. U oba slučaja razlozi za promene su više nego jasni.

U trenutku napada na Perl Harbur glavna komanda Mornarice SAD zvala se skraćeno SINCUS, a ta reč se na engleskom čitala kao "potopite nas". I ona je iz razumljivih razloga izmenjena.

Manje je poznata i činjenica da su Amerikanci tokom Drugog svetskog rata više žrtava imali među pripadnicima svog ratnog vazduhoplovstva, nego među marincima. "Plavci" su imali kvotu od 30 letačkih misija pre demobilizacije, a mogućnost pogibije tokom tih 30 letova iznosila je čak 71 odsto.

Kad smo već kod avijatičarske statistike, bombarder B-17 nosio je četiri tone bombi i tonu i po mitraljeske municije. Pripadnici američkih vazduhoplovnih snaga oborili su tokom rata 6.098 neprijateljskih lovaca, odnosno jedan na svakih 12.700 ispaljenih metaka.

U principu, tokom Drugog svetskog rata gotovo da nije postojalo nešto što se zove "prosečan pilot". Ili biste bili žrtva, ili biste postali as. A titulu asa dobijao je svako ko je oborio 10 ili više neprijateljskih letelica. Primera radi, japanski as Hirojoši Nišizava uspeo je da "utefteri" čak 80 recki, odnosno oborenih neprijateljsih aviona. Poginuo je tokom leta, ali ne kao pilot, već putnik u teretnoj avionu.

Nekada je postojala praksa da se među avionsku mitraljesku municiju kao svaki peti metak stavi obeležavajući, odnosno metak koji je svetleo dok je leteo. Takva municija je služila za navodno lakše utvrđivanje gde tačno idu hici koje strelac ispaljuje, ali je ubrzo otkriveno da takvi meci imaju drugačija balistička svojstva od običnih, odnosno da se drugačije ponašaju tokom leta. U prevodu, nisu odlazili na isto mesto, pa je korekcija gađanja pomoću njih uspešno obezbeđivala jedino velike promašaje, i to u čak 80 osto slučajeva. Takođe, ovi meci su neprijateljskom pilotu otkrivali gde se nalazi napadač. A poslednju u nizu muka s njima predstavljala je činjenica da su se koristili i kao poslednji deo rafala, tojest signal pilotu da je pri kraju municije. To je takođe bio i signal napadnutom da se okrene i pođe u poteru za žrtvom koja više nema municije.

Interesantno je i da su saveznički vojnici, kada su stigli do Rajne odnosno ušli u Nemačku, spletom čudnih okolnosti napravili jednu izuzetno čudnu rutinu. Naime, prvi među njima odlučio je da se olakša i obavi malu nuždu u tu reku. To je ubrzo postala rutina koju su upražnjavali skoro svi saveznici, od najobičnijeg vojnika, pa sve to tadašnjeg britanskog premijera Vinstona Čerčila, koji je od toga napravio potpuni šou i veliki marketinški potez. I čuveni američki general Džordž Paton iskoristio je Rajnu kao pisoar.

Manje je poznato i da je nemački bombarder Me-264 mogao da doleti do Njujorka i bombarduje taj grad, ali su Nemci od te ideje odustali jer nije imala nikakav vojni značaj.

Iako zvuči neverovatno, zvanični poaci kažu da je američka pešadija tokom Drugog svetskog rata imala više brodova od američke mornarice.

Manje je poznato i da su Rusi tokom Drugog svetkog rata uništili 500 nemačkih aviona tako što su se njihovi piloti zakucavali u njih. Rusi su takođe znali i da očiste minska polja tako što su jedinice sa svojim kažnjenicima slali da marširaju preko njih.

Među prvim "Nemcima" zarobljenim nakon savezničkog iskrcavanja u Normandiji bili su - Korejci! A njihova priča krajnje je neverovatna... Naime, napočetku rata zarobila ih japanska vojska i naterala da se za njih bore protiv Rusa. Potom su ih zarobili Rusi i naterali da se bore protiv Nemaca, a onda su ih, pretpostavljate, zarobili Nemci i naterali da se bore protiv saveznika. Saveznici ih nisu terali da se bore protiv Nemaca.

Takođe, manje je poznato da većinu nemačkih snaga, poznatih kao Vafen SS, uopšte nisu činili Nemci. Bilo je tu raznih evropskih nacija, ali i ljudi iz ostatka sveta.

Tokom iskrcavanja na ostrvu Kiska, koje su Amerikanci žestoko bombardovali sa mora, poginuo je 21 njihov vojnik. Na kraju se ispostavilo da je moglo da bude i kudikamo gore, da su se na ostrvu nalazili Japanci. Ali nisu. Ameri su poubijali svoje ljude u takozvanoj "prijateljskoj vatri". Što bi se danas reklo, ispali su kolateralna šteta...

Amerikanci su za izviđanje neprijateljskih položaja koristili i nenaoružane avione. Jedan od takvih bio je i "Miss me" ("Promaši me"). U pitanju je bio običan "pajper", a posadu su činila dva čoveka. Prilikom jednog od izviđačkih letova posada je naletela na nemački izviđački avion, koji je takođe bio nenaoružan. Ipak, Ameri su iz svoje letelice zapucali iz pištolja koje su imali kod sebe, oštetili nemački vazduhoplov i naterali ga da sleti, uspešno zarobivši neprijateljsku dvočlanu posadu. I dalje je ostala misterija kako su uspeli da dovedu zarobljenike u svoju bazu, pošto je "Miss me" bio dvosed.