Makfireta, koja je od svoje pete godine slepa, danas živi u Beogradu sa sinom (6) i ćerkom (1), ali se još nije oporavila od užasa koji je preživela u Siriji.

"Moj pakao je počeo kada sam se udala za Ferata Kasumovića, sa kojim me je upoznao moj brat Fahredin. Ferat mu je isprao mozak pričama o životu po šerijatu u Islamskoj državi, a onda je to učinio i meni. Tražio je da idemo tamo, a ja sam se tome u početku protivila. Popustila sam kada je brat rekao da moramo da idemo da branimo muslimane. Ferat nas je sve, mene, brata i sina poveo tamo u grad Azaz, koji je kontrolisao ISIS. Tada je počeo moj pakao koji ću pamtiti dok sam živa", kaže Makfireta i nastavlja:

"Tamo ništa nije normalno. Svakodnevno vas bombarduju, a na ulicama su haubice i tenkovi. Rat ne staje nijedne sekunde. Probude nas usred noći i sa decom odvedu u neka podzemna skloništa, gde ostanemo i po nekoliko dana. Ne znam da li je tada gore to što svakog sekunda strahujemo za živote dece i naše živote, ili što ne znamo gde su nam muževi. Da li su živi ili su ih ubili što bi značilo da smo prepuštene sebi".

Život u Islamskoj državi ona upoređuje sa paklom:

"Dani su tamo strašni i kada se ne puca. svi pričaju na arapskom, a ja taj jezik ne razumem. Uz to vam muškarci stalno nešto naređuju i ako odmah ne poslušate onda vas krvnički tuku. Morate stalno da nosite burku, koja pokriva celo telo, ne samo lice, jer u protivnom može da vas ubije bilo ko bez ikakve odgovornosti. Takva su pravila. Muškarac je iznad svega, a mi žene smo bića nižeg reda. Zato smo se i držale jedna uz drugu i tešile međusobno. Tamo ima mnogo devojaka iz Beograda, Zagreba, svih delova Bosne, ali i iz Francuske, Švajcarske, Nemačke".

Kada joj je brat ubijen, njen suprug je dobio naredbu da se vrati u Srbiju.

"Za razliku od dolaska u Siriju povratak je bio komplikovan. Prvo smo preko nekih gudura i šipražja prešli u Tursku, pa smo nedeljama pešačili do Bugarske. Tamo smo morali da ostanemo tri dana kod nekih muslimana kako ne bismo bili sumnjivi. Odatele smo otišli u Makedoniju, gde smo takođe ostali nekoliko dana, pa na Kosovu i potom u Beograd. Taj put je za mene, koja sam slepa i vodim dete sa sobom, bio prava noćna mora. Ni sama ne znam kako sam preživela".

Nedugo po dolasku u Beograd, Ferat je uhapšen, njegovi ljudi prete Makfireti zbog čega je jedno vreme provela u sigurnoj kući.

"Živim u strahu jer znam da stalno mogu da ubiju mene i decu", rekla je ova nesrećna žena.