Da je srpski jezik prepun turcizama nije ništa novo. To su reči preuzete iz turskog jezika i posebno su karakteristične za jezike naroda koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva - grčki, bugarski, makedonski, jermenski, naravno i srpski. Ipak, ovo je jedina srpska reč u turskom jeziku.
Smatrate li da su turcizmi obogatili naš rečnik?
Smatra se da su turski osvajači Srbima "u amanet" ostavili više od šest hiljada svojih reči. Neke od njih zastarele su, pa i potpuno nestale iz upotrebe, ali i dalje se svakodnevno koristi barem tri hiljade reči koje su stigle iz turskog.
Burek, budala, bašta, ćup, džep, pekmez, džin, pamuk, papuče, sanduk, torba, top, zanat… samo su neke od njih.
Međutim, nisu samo Srbi "pozajmljivali" reči. Viševekovno mešanje naroda dovelo je do toga da i Turci usvoje i počnu da koriste neke slovenske reči. Neki domaći stručnjaci smatraju da je takvih reči u turskom čak hiljadu, ali u stvarnosti se većina njih više ne koristi, ili se koristi veoma retko.
Interesantno je da je najviše ostalo izraza koji se odnose na administrativne nazive, zakonske norme, kao i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka može se pronaći tek nekoliko reči slovenskog porekla – kralj/kraljica, četa, višnja, kosa (alatka)...
Međutim, samo za jednu reč se sa sigurnošću može reći da je srpska - Božić.
Turci ovaj srbizam izgovaraju kao "Bodžuk", ali u svakom slučaju misli se na praznik rođenja Isusa Hrista.
Komentari (2)