Mile Rizik bio je vozač GSP-a koji je vozio na nekoliko autobuskih linija, ali nikada nije utvrđeno na kojim linijama, jer niko nije uspeo da uoči broj autobusa. Dakle, evidentno je odakle nadimak Rizik – voziti se prevozom kojim on upravlja bila je čista lutrija.

O njemu kruže brojne priče i legende vezane za njegove rekorde u vožnji. Govorilo se da je od Karaburme do Kumodraža stizao za samo 35 minuta, radnim danom, u toku velike gužve. Još jedan rekord koji je postigao za života, bio je pravac Mirijevo 4 – Trg Republike, koji je evidentiran za samo 11 minuta.

Mile Rizik je bio veoma popularan među putnicima koji su ga prepoznavali, a oni koji to nisu uspevali da učine, voleo je sa njima da se našali. Kada se autobus napuni na početnoj stanici, on uđe u deo u kom stoje putnici i čekaju vozača. Nakon nekog vremena, on vikne “Gde je bre ovaj vozač? Sad ću ja da vozim!” U tom trenutku putnici padaju u paniku, a on seda u kabinu i počinje da vozi svojom poznatom i prepoznatljivom brzinom.