Otišli Sloba, Mira i Ivica (Dačić) kod Buša u Belu kuću na večeru. Posle aperitiva i priče u salonu, domaćica ih sve pozva u trpezariju da večeraju. Kad tamo - zlatni escajg i zlatni tanjiri. Nisu još ni seli kako treba, a Ivica već maznuo jedan veliki tanjir i stavio ga ispod košulje. Videla to Mira pa kaže Slobi:

- Slobo, eno Ivica je maznuo zlatni tanjir. Hoću i ja jedan!

Sloba se počne vaditi:

- Čuj Miro, ne mogu ja tako krasti zlatne tanjire po prijemima. Ja sam predsednik jedne države, gde ja da kradem tanjire po Beloj kući, molim te?

Mira ni da čuje:

- Hoću jedan tanjir, poješće mi Ivica živce kad se vratimo kući!

Gleda Sloba... Ah, šta će? Nema druge nego da mazne i on jedan tanjir. Ustaje, zamoli prisutne za malo pažnje i počne:

- Cenjeni prijatelji, vi možda to ne znate, ali pre nego što sam postao vođa socijalista i predsednik, ja sam bio mađioničar.

Svi prisutni iznenađeno gledaju, a Sloba nastavlja:

- Sada ću vam izvesti jedan od mojih omiljenih trikova.

Uzima jedan zlatni tanjir sa stola i nonšalantno ga stavlja ispod košulje. Muk u trpezariji, Sloba se mirno zakopčava i nastavlja:

- A sada molim vas, pogodite gde je tanjir?

Svi upere prstom u njega, a Sloba će šeretski:

- Neeeeee! Kod Ivice je!