Možda bi jedno od najpoznatijih književnih dela u istoriji imalo sasvim drugačiju priču, ili možda ne bi ni postojalo, da u njegovo stvaranje prste nije uplela i jedna legenda. U doba kada su galije i jedrenjaci prevozili ljude i robu morima širom sveta, luka Ulcinj je bila poznata po svojim gusarima, koji su bili strah i trepet putnicima i moreplovcima koji su plovili Jadranom i Sredozemnim morem.

Legenda kaže da su ulcinjski gusari, u napadu na jedan španski brod, zarobili i u Ulcinj doveli i jednog Španca, za kojeg im se u prvi mah učinilo da je plemenitog porekla i da će za njega mogu dobiti dobar otkup .

U Ulcinju, Španca prozvaše Servet, i često su ga izvodili na pijacu robova, ali niko nije hteo da ga otkupi od gusara. Tako da je tajanstveni Španac vreme provodio zatvoren u ulcinjskoj tvrđavi, čekajući spas iz ruku gusara. Stara tvrđava je danas renovirana po najrigoroznijim merilima i predstavlja autentičan ambijent, u kojem je čak navodno sačuvan i kamen na kome su se prodavali robovi (a među njima, kažu, i Servantes).

Legenda kaže da je ovaj rob bio drugačiji od drugih. Noću se do kasno u njegovoj ćeliji videlo svetlo, gde je Servet zamišljen sedeo nad svojim spisima, a preko dana bi pevao, tako lepo da je njegova pesma navodila ulcinjske devojke da otvaraju svoje prozore, kako bi što bolje čule.

Tajanstveni Španac i njegovo pevanje, posebno se dopalo jednoj mladoj ulcinjanki, koja je Serveta pratila svaki put kad bi ga izveli iz tvrđave i dozvolili mu da se prošeta gradom. Tako se između Španca i mlade ulcinjanke rodila ljubav kakava se samo u legendama može roditi.

Godinama je Servet u zarobljeništvu čekao slobodu, sve dok ga jedan stranac nije otkupio od gusara, tako da se Servet ponovo vratio u rodnu Španiju, gde je sa sobom poveo i mladu ulcinjanku koja je zavolela njega i njegovo pevanje.

Da li je Serveta bio Servantes, a  Servetovi spisi  Don Kihot, nije poznato. Sevantes zaista jeste proveo deo života u zatočeništvu na Mediteranu a to je za ovu legendu više nego dovoljno.