HNS je tek nakon pritisaka osudio njegov čin, ali je nekad nezamenjivog halfa vratio u reprezentaciju kao sponu između tima i navijač. U međuvremenu, Šimunić je avanzovao u portparola radikalne desnice, s oduševljenjem je dočekan u šatoru na Savskoj, a logičan nastavak, tačnije vrhunac njegovog "ZDS" angažmana bio je da film o njemu, "Moja voljena Hrvatska" snimi Jakov Sedlar, a svečana premijera održana je u bioskopu "Evropa".

 

Sedlar je nedostižni je rodonačelnik "domoljubnog" filmskog treša, što je titula koju je zaslužio "Gospom" i "Četveroredom", ali i nizom ostalih njegovi ostvarenja. S propagandom u njegovim filmovima jedino se može meriti hiperprodukcija kojom je prionuo poslu, jer poslednjih godina s igranih se prebacio na dokumentarne filmove, koje štancuje kao na pokretnoj traci. Tako je, između ostalih, napravio filmove o Juliji Timošenko, Anti Paveliću, Arijelu Šaronu i Franji Tuđmanu, ali vrhovi njegovog opusa ipak su dokumentarci o Borisu Mikšiću i Anti Đapiću.

 

Sedlarova najnovija muza pred kamerama RTL-a konačno je pričao i to o filmu, reprezentaciji, HNS-u i, naravno, potezu kojim je završio karijeru.

"Ja ne trebam nikome ništa dokazivati. Film smo napravili baš zato što svatko ima neku svoju priču, a ovo je moja priča. Naučio sam, ako čovjek ne ispriča svoju priču, onda će je ispričati netko drugi", kaže Joe koji se nakon nogometa bacio u politiku i povijest, a ni danas ne žali što je na Maksimiru, nakon izborenog SP-a protiv Islanda, s tisućama navijača vikao "Za dom", a oni njemu "spremni". FIFA i Arbitražni sud ocijenili su da se radilo o pozivu na rasnu diskriminaciju i nacionalnu mržnju.

 

"Ništa mi nije žao. Apsolutno ništa. Prošlo je dve godine... Nije lepo ni kad svako malo neko mene diskriminiše, ali takav je život. Taj incident je obeležio kraj moje karijere. Ali ima puno stvari na svetu koje nisu u redu. To je prošlost. Imaću još prilike da dokažem da to nije bilo pravedno", dodao je Šimunić.

 

Koji Džo je pravi: Onaj koji u intervjuu kaže kako bi opet vikao "Za Dom Spremni ili onaj iz filma koji zbog toga žali?

Ali, dok Šimunić u spomenutom intervjuu ne žali zbog skandiranja zločinačkog pokreta, u Sedlarovom dokumentarcu govori potpuno drugačije:
"Nikoga nisam hteo da uvredim i da sam znao da je to kažnjivo, ne bih to učinio."