Treba. Svako ima pravo da bude sahranjen u svojoj zemlji, bez obzira na to šta je radio i činio za života. I tačka!


E sada, treba li Apis da počiva u Aleji velikana i da li je pukovnik baš toliko zadužio Srbiju kao, recimo, Živojin Mišić, Milunka Savić i mnogi drugi heroji Prvog svetskog rata? Uz dužno poštovanje, ne treba!


Bio je jedan od glavnih organizatora majskog prevrata 1903, kada je krvavo svrgnuta dinastija Obrenovića.


Na vlast je tada došla dinastija Karađorđević, koja je Apisu na kraju i presudila u montiranom Solunskom procesu 1917. godine, pa je godinu dana kasnije streljan zajedno sa majorom Vulovićem i Malobabićem.


Na obnovljenom procesu 1953, on je rehabilitovan, ali to ne znači da treba da bude sahranjen u Aleji velikana.


Ministar Vulin je u pravu kada smatra da posmrtni ostaci srpskog oficira treba da budu sahranjeni u Srbiji, ali koliko samo srpskih heroja iz tog perioda počiva van granica naše domovine.


Iskreno, bila bi uvreda za sve njih kada bi Apis počivao u odabranom društvu.
Ova kolumna je zaista mala da se nabroje svi oni koji su daleko više zadužili Srbiju ne samo u Prvom svetskom ratu, nego i mnogo pre toga, ali i posle. U svakom slučaju, ne treba tražiti slavu i političke poene preko kostiju. Treba ih pustiti da počivaju u miru.