Ne zato što srpski šampion ima loše igrače već zato što je naspram sebe imao fantastičnu ekipu, ali istovremeno i zato što se već duže vreme nalazi u padu forme, što zbog loše igre, što zbog brojnih povređenih fudbalera. Uvek se postavlja pitanje: “Ko je glavni krivac za to?”


Prvo se mislilo da je bivši trener Zoran Milinković, pa se ispostavilo da nije. Trenutno verovatno ni Murinjo ne bi pomogao “parnom valjku”. Da li su fudbaleri krivi? Ne preterano iako najviše od njih zavisi. Ali ako neko nema kvalitet da nosi crno-beli dres, onda nije taj kriv što ga nosi, već onaj koji ga je tu doveo. Da li je uprava kriva? Koliko god su novi ljudi iz Humske počeli da postavljaju stvari na noge, opet, moraju i oni jednom da preuzmu odgovornost, da priznaju: “Jeste, mi smo dovodili igrače, trenere, dakle, i naša je krivica i to možda najveća.” To ne znači automatski da oni moraju da odu. U normalnom svetu, ne padaju glave zbog jedne sezone. Ali moraju da podnesu najveći teret za minus 19 u prvenstvu i loše igre u Evropi jer su oni sa sportskim sektorom pravili selekciju igrača i trenera. Pa nije radnik koji održava teren kriv. Nije domar kriv. Nije kafe-kuvarica...

 

Nije ni klupski lekar kriv za loše rezultate, kao što je, recimo, i jedan Žoze Murinjo želeo da predstavi u njegovom slučaju u Čelsiju.
Rukovodstvo mora i drastično da okrene list. Da li kroz kazne, da li kroz određene promene u timu... Bila bi šteta da srpski predstavnik, od praktično već obezbeđenog evropskog proleća, ispusti tako lepu šansu.