Na stranu priče o tome da je naša država dobila sigurno najlepšeg barjaktara na ceremoniji svečanog otvaranja Igara 5. avgusta na čuvenoj „Marakani“. Ivana sigurno spada u grupu onih sportistkinja o čijem će se izgledu sigurno mnogo govoriti u Riju, ali je i otelotvorenje olimpizma.

Pre četiri godine na Olimpijskim igrama u Londonu, Ivana je osvojila srebrnu medalju. Bila to jubilarno, 100. odličje za naš olimpijski komitet. I ne samo to. Njena porodica je oličenje pravih sportista. Ivanin otac Goran bio je olimpijski šampion. Logično, u streljaštvu. Na igrama u Seulu 1988. godine doneo je prvu zlatnu medalju u tom sportu tadašnjoj Jugoslaviji. Na Olimpijskim igrama je učestvovao pet puta kao takmičar.

Kako je sam priznao jednom prilikom, Goran se nenadano na jednom takmičenju početkom osamdesetih godina prošlog veka zagledao u plavooku devojku. Bila je to Miribana. I odmah je proradila i Amorova strelica. U braku su od 1990. godine, a ubrzo su na svet stigli Ivana i njen brat Marko.

Ivana je prvi put pušku uzela u ruke pre svoje desete godine i odmah je bila svesna da će joj to biti životno opredeljenje. Njeni roditelji kažu da je to bilo očigledno dok je odrastala jer je uvek birala da se igra pištoljima i autićima, a ne lutkama.
Kao da je već 1990. godine bila svesna da će postati žena koja će nositi našu trobojku.