Pored toga što pesme mame osmehe, sugrađani su oduševljeni kulturnim gestom, ali i znatiželjni odakle su one došle? Niko to ne zna, kao ni da li je u pitanju zaljubljenik u književnost ili kao u popularnoj pesmi „zadnji romantik na ovom svetu“?

Uglavnom, ispisane čitkim rukopisom, na papiru obešenom o tanko kanapče, pesme se viore na vetru, kao ponosni putokazi pored puta, za one koji lepotu još uvek primećuju.

Dragutin Baček (94), šarmantan stari Zemunac, uz široki osmeh kaže za „Alo!“ da je lepo što ljubav i danas živi.

- Lep gest! Ovo je ostavio neko ko ima inspiraciju i smelost. To je danas retko. Mislim da je u pitanju osoba iz ovog kraja i da ostavlja ljubavne poruke izabraniku svog srca. Imam dosta godina i video sam razne poruke, ali ne na ovako neobičan način. Srećan sam što je Desankina pesma sada ukras kraja! - kaže on.

Da li je u pitanju ljubav prema Beogradu, kulturi ili prema nekoj osobi pita se i Danijela Dimiković (33).

- Super je što neko ostavlja pesme, pa da mi romantici u duši možemo da uživamo. Potrebne su nam ovakve stvari - vesnici kulture, koji će nas ostaviti zatečenim u pozitivnom smislu i naterati da se zapitamo - kaže ona.
Ni Jasminka Rajković (46), nije mogla da sakrije oduševljenje.

- Volim poeziju, oduševljena sam! Drugačije, interesantno i lepo! Zašto da ne, malo poezije nikom nije naodmet, volela bih da vidim još ovakvih stvari. Ne znam ko bi to mogao biti, ali jako lepo!

Pozitivno iznenađen Velimir Mastilović (52) kaže da nešto ovako originalno nije odavno video.

- Ovo je ostavio neko vrlo zaljubljen, to je sigurno. Možda neka devojčica – priča on, dok je njegova ćerkica Helena čitala pesmu i usput dodala da može biti da je u pitanju i neki dečak.

 

Otkriveni akteri

Neobična akcija ukrašavanja stanica, koje su ljudima obično asocijacija za dosađivanje i čekanje, potekla je od neformalne grupe „Čilo&Vedro”, otkrilo se na kraju. - Mene oduvek inspirišu stereotipne atmosfere u javnom prostoru, u svakodnevnom životu. Fakultet mi je bio udaljen od kuće, pa sam, kao i mnogi, dosta vremena provodila u prevozu. Primetila sam da smo tu svi fizički bliski, ali je svako nekako u svom svetu. Razgovarala sam o tome sa prijateljem, takođe umetnikom, Vladanom Sibinovićem, koji je takođe primetio usamljenost atmosfere u prevozu i na stanicama i predložio poeziju. Pošto on živi u Njujorku, sačekali smo da dođe u Beograd da zajedno realizujemo ideju - rekla je za Mondo Kristina Đurasinović ispred ove grupe.