Da ne kažem šta bi se desilo da je tako nešto preko usta prevalio neki državni funkcioner iz SNS-a ili neke druge vladajuće stranke. Pola Tvitera bi pešačilo do Strazbura da se žali kako su u Srbiji ugrožena prava Roma i drugih nacionalnih manjina.

Ali njima se sve može. Kada su pre nekoliko godina raseljavali Rome po Beogradu, to je bilo humano preseljenje. Kada, poput pomenutog Veslinovića, psuju žene, nazivaju ih kamenjarkama zato što imaju drugačije mišljenje, za njih je to vrhunac demokratije. Pa neće biti da je tako, gospodo! Koliko god Đilasova pleća bila široka, neće moći da sakrije da je u vrh svoje liste uvrstio čoveka koji ne samo što se užasava Roma, već poziva svoje sledbenike da „pogledaju njihovo ponašanje“.

Šta je sledeće? Da zbog „ponašanja“ koje je, po Veselinovićevom mišljenju, neprihvatljivo neko krene da Rome silom isteruje iz parkova i sa ulica. A onda dalje, sve do načina na koji su se sa manjinama obračunavali neki sredinom dvadesetog veka. Ako su ti koji razmišljaju poput Veselinovića Đilasovi „ljudi koji pobeđuju“, šta li nam se sprema ako kojim slučajem sutra osvoje ne samo gradsku već i vlast na državnom nivou, pošto je to očigledno Đilasova krajnja namera?

Sve je moguće, čak i da se Đilas pokaje što je onomad posekao onolike platane u Bulevaru kralja Aleksandra. Pošto vidim da se pojedine njegove pristalice spremaju da protivnike vešaju posle izbora, ili ih nabijaju na kolac, toliko drveće se moglo „korisnije“ upotrebiti. Samo, Đilas tada nije ni slutio da će jednoga dana i on svet gledati iz opozicione perspektive.