Bilo je dovoljno da šef radikala malo zagalami u hodniku parlamenta kako bi gosti iz lijepe njihove brže-bolje prekinuli posetu Srbiji i pobegli.

Ništa novo nismo videli od Voje, on je nastavio sa svojim igrarijama. Čak je i sam u holu parlamenta izjavio: „Ja sam ponešto u životu i izmislio, ali ovo je, ipak, nešto novo.“ Pametnom dosta. Međutim, ni Zagreb nas nije iznenadio svojim postupcima. Kao da su jedva dočekali da poviču: „Držite četnika“.

Opsednutost i strah koju Hrvati imaju od Šešelja i Srba najbolje je prikazana u ovom slučaju. Čak je odmah od američkog ambasadora Kajla Skota zatražena zaštita Hrvata. Baš po principu tužakanja dece u školi, samo je nedostajalo da uzviknu: „Učiteljice, učiteljice, Vojislav me dira”. Stvarno cirkus.

Mogla bi naša dojučerašnja braća da pogledaju malo u svoje dvorište i da vide šta to radi „junak” Tompson? Kakvim pokličima se on služi? Ko to lupa ćirilične table na ulicama Hrvatske? Šta je sa povratkom Srba na svoja ognjišta? Neka odgovore na ta pitanja, a onda možemo pričati i o „gužvanju” zastave Hrvatske?

Da budem jasan, ne mislim da je paljenje, pljuvanje, gaženje bilo čije zastave ispravno i taj postupak je svakako za osudu, ali da se ne lažemo, da nije bilo Šešeljevog igrokaza sa šahovnicom, našli bi gosti iz Zagreba drugi povod da naprave haos.

Zaboravili su u Hrvatskoj i to da su „gospoda” iz Zagreba danima pretila predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću kada je dolazio u Zagreb. Pretila, palila srpske novine, zastave, marširala u crnim košuljama i uzvikivala „za dom spremni”... Ali to je valjda ta evropejska kultura.
Bilo kako bilo, mi nismo ti koji beže, predsednik je ostao i hrabro pogledao sve u oči i suočio se sa svakim problemom, pa bi iz takvog ponašanja i Zagreb mogao dosta da nauči. Ovako su ništa drugo do kukavice.