Bio je najuspešniji i najdugovečniji (sedam godina) premijer najuspešnije istočnoevropske nacije. Evo, troši drugi mandat na mestu predsednika Evropskog saveta, bilo bi previše reći - predsednika EU, ali on je osoba koju Henri Kisindžer može da pozove kad želi da čuje stav Evrope.

I zato bedno zvuče podsmesi upućeni njemu, sa „visina“ beogradske, čaršijske kaldrme, što je biranim rečima hvalio Aleksandra Vučića, njegovu energiju za promene, njegov patriotizam i pragmatizam.

Donald Tusk je personifikacija Čerčilovog upozorenja da „onaj ko ne ume da se menja ne može ništa promeniti“. Tusk je znao da njegova Poljska mora da se promeni da bi opstala i u to je ugradio sebe. I uspeli su, i on i Poljska, ali i Evropa.

Lider kalibra Donalda Tuska bi zato kad posećuje Beograd trebalo da bude dočekan s dubokim poštovanjem, a njegove reči sa punom pažnjom, kao bratska poruka nekoga ko je već prešao put kojim mi još hodamo. To važi i za njegove reči upućene srpskom lideru Aleksandru Vučiću, a posebno one da je „nemoguće naći većeg Srbina od Aleksandra Vučića“. To nije rekao neki licemerni ruski nacionalista, u želji da podilazi srpskom predsedniku, već prvi Evropljanin, u dobroj nameri da istakne liderstvo srpskog predsednika u turbulentnoj misiji uvođenja Srbije u razvijenu Evropu.

Reči evropskog lidera upućene današnjoj Srbiji i njenom predsedniku, izgovorene pritom na tečnom srpskom, nose poruku podrške i ohrabrenja da se sa započetim poslom nastavi. Kad Tusk kaže da je Vučić patriota, to je u značenju koje je nekada dao Zoran Đinđić - da su za nacionalizam merodavni motivi, a za patriotizam rezultati i posledice. A kada Tusk kaže da je Vučić racionalan i pragmatičan, on ponovo govori u Đinđićevom kodu: „Ako biste vi planirali tako kao da ne postoji svet, nego da samo postojite vi, onda ste vi bog, a ako ste bog, onda nema rasprave. Ali ako niste bog, onda uvek postoji okruženje u kojem vi morate da planirate svoju strategiju, i ako to okruženje na kraju odbije vašu strategiju i dovede do neuspeha, onda ste krivi vi, a nije kriv taj svet. Znači, uvek ako ne uspete da se snađete u jednom okruženju, nije kriva priroda. A međunarodna politika vam je kao priroda. Oluje, tornada, poplave, sve se to dešava i tu nema baš mnogo moralnih razmišljanja. Tu postoje odnosi snaga, sila i vi to treba da razumete i kroz sve nekako da prođete, a da ne nastradate.“

Dolazak Donalda Tuska u Beograd u ovom momentu i, za standarde briselskih političara, prilično neuobičajeni govor imaju samo jedno značenje - to je velika podrška Srbiji i predsedniku Vučiću u važnom i komplikovanom istorijskom trenutku da donesu hrabre i racionalne odluke, koje će imati efekat na mnogo budućih generacija. A Tuskove lične poruke Vučiću (takođe neuobičajene za briselske standarde) znak su njegove iskrene podrške sposobnosti srpskog lidera za donošenje promena koja će doneti korist državi koju predvodi. Međutim, mi kao narod nismo navikli na državnike koji nam govore istinu. To je bilo i u slučaju Zorana Đinđića i sada je u slučaju Aleksandra Vučića. Vučić izađe hrabro, kaže da je za napredak Srbije i za put u EU najvažnije naći rešenje za Kosovo. Kaže i da je spreman na kompromis u kojem Srbija ne sme biti ponižena. Takođe kaže da je svestan da su velike sile te koje o tome odlučuju. Te velike sile uvažavaju predsednika Srbije jer on pokazuje da je ozbiljan igrač u velikoj turbulentnoj globalnoj politici. „A da biste bili igrač po pravilima svetske igre, morate da ispunite određene minimalne uslove, da biste bili prihvaćeni kao igrač. Ako stalno remetite pravila i stalno kažete: ’Ja neću ovo, ja neću ono, ja hoću samo ono što se meni sviđa’, oni vas isključe i kažu: ’Izađi tamo na klupu i tamo igraj po svojim pravilima.’ Znači, tu mora da se nađe jedna mera poštovanja pravila i naravno nekog fauliranja, a da sudija ne primeti ili raznih kombinacija koje vas vode da postignete gol...”, govorio je Đinđić.

I ponovo Čerčil: „Onaj ko ne ume da se menja ne može ništa promeniti“, a zatim: „Nijedna pobeda nije konačna, nijedan poraz nije smrtonosan. Samo treba nastaviti dalje.“

I Srbija i svi mi zajedno na pragu smo ispita zrelosti, na kojem ćemo kao nacija pokazati da li smo dovoljno sazreli da shvatimo promenu kao uslov našeg napretka. Vučić je pokazao da je za to sposoban, a da li smo i mi na to spremni?

Donald Tusk je o tome govorio.