One se bukvalno satima ne odmiču od kivota Svetitelja. Nakvašen od suza, pod gotovo da ulegne od njihovog klečanja. Odmaknu se od kivota, verujem tek tada kada srcem i verom prime odgovor da će im molitva biti uslišena. One su veliki borci i molitvenice. Bogu i svetima prilaze slobodno, znajući da na to imaju puno duhovno pravo. Ne mole za sebe, već za one koje im je dao Bog.
I srećemo ih iz mnogih krajeva, čak i različitih vera. Prelepo ih je videti kada se nakon nekog vremena vrate da blagodare. Onda im je molitva još usrdnija i snažnija. One govore o svemu otvoreno, vuku ljude za rukav da ispričaju svoju priču. Žele i traže da posvedoče. To vredi videti i tako se projavljuje sila života i njegova pobeda.
Mnoge sam video i svaku zapamtio. I kada su dolazile, i kada su odlazile, i kada su se ponovno vraćale. Ne znam kako, ali uvek su nailazile baš na mene i ja na njih. Stari smo prijatelji. Uzmu blagoslov i zagrle me. Uvek im kažem: „Kod svetih idite, njima blagodarite.“ Znaju one to i osećaju i tako i rade. Velika je vera naših majki.
Ona nas sve štiti i čuva i od vidljivih i od nevidljivih neprijatelja. Sija na putu našeg života, vodeći nas na stazu pravu. O tome danas niko ne govori, niko ne piše, kao da se ne valja. A vredi mnogo i sija odavde do večnosti.
Kada god ste u Manastiru Tumane, obratite pažnju na molitvu majki. Odmah ćete ih prepoznati. Tiho, ne remeteći ih, budite tu u blizini, da bi i vas kosnula blagodat koja se na njih izliva. Veliko je to i uzvišeno zvanje i dar i pred Bogom i pred ljudima. Skupe su suze njihove, ali bivaju zamenjene radošću i umiljenjem. Mnogi zaborave da se vrate u Tumane da blagodare svetiteljima, majke nikada!
PROČITAJTE JOŠ:
Komentari (0)